Imaju li tužilaštva snage i znanja da konačno rasvijetle politička ubistva

Ubistvo Nedžada Ugljena, Joze Leutara, ubistvo članova porodice tadašnjeg načelnika Generalštaba Armije RBiH Sefera Halilovića, ubistvo akademika Sulejmana Redžića... Neka ubistva su stara gotovo četvrt vijeka i ne rješavaju se. Više od dvije decenije nikada nije riješeno niti jedno od šest-sedam ubistava, koja se mogu svrstati pod klasične atentate i kojima se može zalijepiti etiketa politički motiviranih likvidacija.

Dvadeset godina tužilaštva nisu u stanju riješiti niti jedno od ovih ubistava, niti pronaći najobičnije izvršioce da bi se krenulo dalje u eventualno dokazivanje postojanja nalogodavaca i dokazivanje političkih motiva zločina.

Iako bez izvršilaca, navodni politički nalogodavci se okvirno prozivaju. Dvadeset godina ova ubistva opterećuju državu i brojne odnose u ovom društvu. Riječ je o balastu koji se kontinuirano zloupotrebljava u mnogim prilikama.

Svjedoci postoje, recimo za brutalno ubistvo Ugljena, ali nikad nisu ispitani od tužilaštva. Ne zaboravimo da se ova država, preciznije ovo Sarajevo konstantno optužuje za terorizam i kontinuirano pravda za svaki teroristički akt načinjen bilo gdje u svijetu.

BiH ne smiju opterećivati i destruirati ovakvi neriješeni slučajevi. Sarajevo je grad koji je preživio najdužu opsadu u historiji, doživio brojne masakre, grad čijim su ulicama tekli potoci krvi. Danas, više od dvadeset godina poslije njegove pravosudne institucije ne mogu da razriješe šest-sedam ubistava. Danas, kad se govori o novom otvaranju ovih predmeta, pitanje je šta će biti nova strategija Tužilaštva?