Gospođice Zovko, hića je šejtanski posao

Piše Muharem CERO

PRIČA IZ BUDUĆNOSTI Hladna veljača 2018. Neko od zasjedanja briselskog Parlamenta Evropske unije. Delegacija parlamentaraca Republike Hrvatske zajedno sa netom izlobiranim, nemalim brojem evropskih kolega iščekuje usvajanje predložene rezolucije o ustavno-pravnim učincima Hagom pravomoćno presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata u ratu protiv Bosne i Hercegovine.

Ovom Rezolucijom se negira usvojena rezolucija iz veljače 2016. (Rezolucija o federalizaciji BiH) i predlažu mjere restitucionog karaktera u odnosu na UZP-ovima devastirani ustavni karakter suvereno priznate države RBiH.

Uz delegaciju Republike Hrvatske na zasjedanju svojim prisustvom podršku daju nazočni bivši EU parlamentarci, Plenković, kao sadašnji premijer Hrvatske te ministar vanjskih poslova Stier.

Primjetna je nervoza i najagilnijih predlagača rezolucije iz 2016., gospođe Šuice i gospođice Zovko.

Sanjam li ja to ili su proljećne viroze?

PRIČA IZ SADAŠNJOSTI Današnji vanjskopolitički odbor EU Parlamenta u Briselu bio je još jedna priča da parlamentarci Republike Hrvatske Zovko i Šuica u razmjeni gledišta sa visokim predstavnikom EU za BiH Valentinom Inzkom i ministrom vanjskih poslova BiH Igorom Crnadkom pokušaju još jednom političkoj rezoluciji iz veljače 2016. dati obavezujući karakter, a što ona formalno-pravno nije.

Već više od godinu dana „zdušna pomoć i zalaganje“ Republike Hrvatske a posebno hrvatskih EU parlamentaraca ogoljava već notornu činjenicu da je ova „briga za BiH“ ustvari utamničenje bosanskohercegovačkog EU puta iz briselskih klupa.

Rezolucija iz 2016., ma koliko se nudila dobronamjerno, nije ništa drugo nego kukavičije briselsko jaje. Njena unutarbosanska interpretacija na čovićevski način jeste samo prepakovana trećeentitetska politička logika.

Bitno drugačije ne izgleda niti „pomoć“ Bosni na njenom NATO putu.

Čović-Pendeševska logika, ali i riječi nisu doprinijele izvršavanju talinske zadaće, registraciji vojne imovine, nego su Bosnu na NATO putu držale i u ovom slučaju u talačkoj krizi.

Diplomatska uljudnost i europejska emancipiranost možda i opravdavaju dosadašnju šutnju institucija Bosne i Hercegovine. Do kosti ogoljenost političkog licemjerja zapadnih nam susjeda očekuje i pretpostavlja jasan odgovor na ovakvo ponašanje.

Bosanskohercegovačke institucije zarad očuvanja i odbrane državnog suverentiteta i nacionalnog dostojanstva bh. građana, jesu u obavezi ovakvo ponašanje prepoznati i kvalificirati pravim imenom.

Premijer Denis Zvizdić, član Predsjedništva Bakir Izetbegović kao i predsjedavajući Parlamenta BiH Šefik Džaferović ali ništa manje i predsjedavajući Mladen Ivanić (ma koliko pokušavao biti samo pasivni posmatrač) imaju obavezu Kitarovićki, Plenkoviću i Petrovu staviti do znanja da licemjerna politika ne ozdravljuje niti bosansko-hrvatske ali ni bošnjačko-hrvatske odnose, te da samo promjena načina pomoći Bosni može ove odnose staviti na zdrave evropske principe.

Za tako što je potreban novi politički bosansko-hrvatski dijalog. Od vajkada se u Bosni gospođice Zovko kazivalo da je hića šejtanski posao.