Liste sve duže: Koji sve teško bolesni pacijenti čekaju na prijeko potrebne lijekove

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Nedostatak citostatika i drugih lijekova sa esencijalnih listi u BiH rezultat je sistemskih okolnosti, a lijekovi se prema važećem zakonu nabavljaju kao bilo koja druga roba, piše Patria. To se pokušava promijeniti, ali ide teško i sporo. Za one koji čekaju lijek presporo!

Nema dovoljno citostatika, lijekova koji su neophodni pacijentima s malignim oboljenjima, afera je koja već mjesecima uznemirava građane Federacije BiH.

Iz odgovornih zavoda zdravstvenog osiguranja uvjeravaju da su blagovremeno pokrenuli aktivnosti postupka javnih nabavki, ali ih, kažu, u tome usporava žalba dobavljača na tenderu, zbog kojih u cjelosti poništavaju postupak.

Kada se javnost „digne na noge“ hitno se ide u pregovarački postupak, ali se nikada sistemski ne riješi problem. Tome svjedoče i sve duže liste čekanja onih koji vremena za čekanje nemaju. Iz Federalnog ministarstva zdravstva u Parlament BiH upućeni su zvanični podaci, koji su napravljeni zaključno s 31. 12. 2016. godine. Danas, ne znamo je li situacija bolja ili gora, ali su iz ovog ministarstva posebno skrenuli pažnju na čekanja oboljelih od multipla skleroze.

Na listama čekanja za citostatike sa posebnim režimom propisivanja i korištenja registrirana su ukupno 232 pacijenta od čega za sunitinib 81, bevacizumab 75, rituksimab 23, sorafenib 31 i 22 pacijenta za ostale lijekove. Lista čekanja za liječenje multipla skleroze iznosila je 96 što predstavlja izuzetan problem – navode iz Federalnog ministarstva zdravstva odgovarajući na upit poslanika Senada Šepića.

Evidentno je da su i liste iz kardiohirurgije sve duže.

- Na listi čekanja na pojedine zdravstvene usluge iz oblasti kardiologije i kardiohirurgije na 4 zdravstvene ustanove koje se bave ovom problematikom na dan 31.12.2016. godine bilo je 593 pacijenta za uslugu koronarografije i 79 za druge usluge, 274 za operaciju koronarnog bajpasa, 158 za zamjenu valvule i 58 za druge usluge iz oblasti kardiohirurgije – navodi se u odgovoru.

No, u odgovoru nije precizirano koliko se dugo čeka, jer se „na listama čekanja ne može statistički generalizirati i iskazati prostim statističkim izračunom“. Ali nezadovoljstvo raste.

Uz sve ovo poznato je da na KCUS-u nema osnovnih uslova za rad od običnih gumenih rukavica, gaza, ubrusa, lijekova u kliničkoj apoteci, reagensa, na kraju je uvedena i nova praksa – vraćanje pacijenata s klinika!

Sa Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju vraćaju pacijente jer nisu u mogućnosti uraditi scintografiju skeleta. Inače, ovim pregledom (gama kamerom se snimaju pojedinačni dijelovi tijela glava, prsni koš, kičma, zdjelica, ekstremiteti) može se utvrditi postoji li tumor kostiju, frakture, metaboličke bolesti skeleta, artritisi...

Vraćaju se s klinike zbog nedostatka opreme ili kvara na aparatu pacijenti, a drugi se upućuju u Tuzlu jer je na KCUS-u više mjeseci u kvaru angio-sala te nisu u mogućnosti realizirati digitalnu subtrakcionu spinalnu angiografiju.  

Možda je tako direktorica Sebija Izetbegović gledajući u takve pacijente i sama danas otišla u Tuzlu gdje je dogovarala saradnju u vidu razmjene deficitarnih kadrova. Ali, na glavno pitanje danas dr. Izetbegović nije odgovorila, a to je ko je učinio to da najveći klinički centar u BiH, a to je KCUS ostane bez najeminentnijih i najpriznatijih stručnjaka?