Šta je drugo u ovakvoj Srbiji mogao očekivati Levi?

Piše: Pavle Radić/Autonomija.info

Šta je drugo u ovakvoj Srbiji, u ovakvom Beogradu, i mogao očekivati flozof i angažovani humanista Bernar Anri Levi – doli uvrede i tortu u lice nakon projekcije svog dokumentarca „Pašmerga“ u Kulturnom centru Beograda.

Čini se da je dobro i prošao, s obzirom da su ga srpski nacionalisti i šovinisti svih ideoloških ili kvaziideoloških pravaca, oni koji određuju dominirajući duh Srbije od Miloševića do danas – još 1991, poslije sramote Vukovara, proglasili arhineprijeteljem Srba, takoreći đavolom.

Zato što je sa uglednim prijateljima iz Francuske ne samo vukovarsku, dubrovačku, nego i niz potonjih balkanskih ratnih sramota – naročito u BiH i na Kosovu – glasno i jasno, bez okolišanja i takozvane političke korektnosti nazvao onim što jesu – srpskom sramotom.

Markirao je varvarstvo ne Srba kao naroda, nego srpskog imperijalnog nacionalizma koji je za dugo osramotio srpski narod i na sraman način razorio i Srbiju i Jugoslaviju. Kod srpskih nacionalista i šovinista time se automatski stavio na listu neprijetelja. Čudo da ga Miloševićevi tužitelji nisu stavili na i danas važeće međunarodne potjernice pored Jovana Divjaka, Ilije Jurišića, Ejupa Ganića i drugih…

Jasan moralni stav u vrijeme evropskog kalkulantskog snebivanja i smutnji – dok je ovdje divljalo Miloševićevo varvarstvo – Leviju srpski nacionalisti bilo „ljevice“, bilo desnice, bilo uličari, bilo akademici, do danas nisu oprostiti. Čekala se i dočekala prilika da se to i pokaže.

Demonstraciju mržnje prema glasniku istine o nacionalističkom posrnuću Srbije na sebe su preuzeli navodno mladi ljevičari – samozvani novoskojevci, novokomunisti, antiimperijalisti To je ona fela navodnih ljevičara julovsko-staljinističko-nacionalističkog tipa, čiji je reprezentativni uzorak ministar Vučićeve vlade Vulin. I dok nas Vulin međunarodno bruka skandaloznim napuštanjem komemoracije u Mathauzenu, dotle nas valjda frakcija novoljevičara istog tipa bruka napadom na uglednog filozofa, poštovaoca demokratske, evropske, a ne miloševićevsko-šešeljevsko-vučićevske Srbije.

Sve što je Levi bez okolišanja ranije kritički govorio imperijalnoj i zločinačkoj politici Srbije i što sada govori o zatečenom stanju duha u njoj – brutalna je istina. Kao što je ovdje brutalno teško živjeti suočen sa tom istinom – i još više – sa spoznajom da se to skoro očigledno neće promijeniti. Istinski prijatelj demokratske Srbije ljekovito je oštar prema srpskom nacionalizmu – i ne samo Levi – jer je i srpski kao i svaki drugi nacionalizam ideologija banalnosti, rodno mjesto zla i zločina.

Vratiće se iz Srbije i ovaj, kao i prethodnih puta, razočaran ne zbog uvreda i torte bačene mu u lice nego zbog rđavog stanja dominantnog duha u kojima ovde i dalje stasavaju nove generacije. Vratiće se sa spoznajom (ne sam on) da se nažalost od Miloševićevih vremena Srbija nije puno promijenila. Nada koja je gajena da će poslije Miloševića Srbija brzo promijeniti i izaći iz civilizacijskog mraka i sramote nije se ostvarila.

Zna Levi dobro, kao što znamo i mi, da je ta frustrirana mladost razorenog identiteta samo cvijeće sjemena sijanog i izdašno zalivanog devedesetih, od onih istih koji i danas vladaju i koji i dalje siju mržnju.