Federalni ministar poljoprivrede Šemsudin Dedić kaže da je stanje u poljoprivredi teško, ali da čini sve kako bi se to popravilo. Sam ne može napraviti tako brzo velike korake. Federacija izdvaja najmanje za poljoprivrednike u cijeloj Evropi. U lošijem položaju su samo poljoprivrednici Albanije.
U intervjuu za agenciju Patria Dedić govori i o kampanji koju su protiv njega posljednjih dana poveli neki zastupnici iz Parlamenta FBiH. Odgovara da on samo realizuje program oko kojeg se usaglase predstavnici svih stranaka. I ti zastupnici glasaju za taj program.
- Zastupnici direktno učestvuju u raspodjeli budžetskih sredstava - objašnjava Dedić.
Kakvo stanje ste našli kad ste došli na čelo Ministarstva poljoprivrede? Govorilo se i tada o višemilionskoj dubiozi od oko četrdeset miliona KM.
Dedić: Dubioza je bila još veća. Kad sam preuzeo dužnost, dugovanja ministarstva iznosila su oko 50 miliona KM. No, ovo je bio samo vrh ledenog brijega. Ministarstvo je čitav novac trošilo upravo na poticaje, dakle de facto u socijalne svrhe. Nije bilo nikakvih investicija u razvoj. Poticaji su kasnili mjesecima. Zaostataka je bilo i po pitanju zakonodavstva. Od 2011. nije bila usvojena, na primjer, srednjoročna strategija razvoja poljoprivrednog sektora. Nismo dakle imali nikake smjernice na koji način da razvijamo našu poljoprivredu.
Problematična je bila i jako negativna percepcija ministarstva u javnosti. Moj prethodnik je nažalost redovno optuživan za razne kriminalne radnje. Upravo zbog njegovih zloupotreba veliki dio mog mandata morali smo potroštiti na provjeravanje svih potencijalnih nepravilnosti.
Mnogi kažu da ste trebali doći na čelo Ministarstva nakon temeljite revizije poslovanja prošlog ministarskog tima. Zašto niste na taj način zaštitili sebe?
Dedić: Mi jesmo pokrenuli reviziju svih onih stvari koje smo zatekli ovdje uz pomoć Federalne uprave za inspekcijske poslove. Ukinuta su brojna rješenja, obustavljene isplate oko pet miliona KM budžetskih sredstava, gdje smo utvrdili nepravilnosti. Odmah su tada glas protiv mene digli pojedni poljoprivrednici koji su do sada uživali u nezakonitim privilegijama i dan danas oni pokušavaju da me diskredituju u javnosti. Ja tim prozivkama ne pridajem nikakvu pažnju. Mislim da je izuzetno bitno da detektujemo sve zloupotrebe iz prethodnih godina pa da konačno vidimo gdje smo i šta moramo uraditi da saniramo sve probleme federalne poljoprivrede.
Prigovara vam se da niste uradili ništa po pitanju pomoći poljoprivrednicima. Sa koliko novca vi raspolažete za te slučajeve? Inače koliki je budžet Ministarstva poljoprivrede i da li ga se može, recimo, porediti sa prošlogodišnjim ili, čak, izdvajanjima naših komšija za tu djelatnost?
Dedić: Glavni problem naše poljoprivrede su nedovoljna ulaganja. Federacija BiH za poljoprivredu izdvaja na godišnjem nivou oko 65 miliona KM. Do toga trebamo dodati još ulaganja kantona koje iznose - u zavisnosti od godine - od 15 do 20 miliona KM. Ovo su zaista mali iznosi. U regiji samo Albanija ulaže manje od nas. Države EU ulažu u poljoprivredu čak devet puta više.
Mi se trudimo da nađemo i druge načine finansiranja. Prije svega pokušavamo obezbijediti dodatna sredstva putem Razvojne banke Federacije BiH. Pristup evropskim fondovima je još uvijek ograničen, djelimično zbog nedostatka zakonske regulative ali i zbog nepostojanja ministarstva poljoprivrede na državnom nivou.
Mislim da je bitno naglasiti i da o načinu utroška budžeta ministarstva ne odlučujem ja već plan poticaja mora biti usvojen od strane parlamentarnih odbora. Dakle to nije novac koji se troši po mom nahođenju. Ja samo realizujem program oko kojeg se usaglase predstavnici svih stranaka. Poslanici direktno učestvuju u raspodjeli budžetskih sredstava što je bitno spomenuti s obzirom da se ovih dana mnogi od njih žale na način njihovog utroška.
Jedan od argumenata za vašu smjenu, koji je izrekao jedan parlamentarac, je, navodno, veliko nezadovoljstvo sa vašim likom i djelom u Unsko-sanskom kantonu“, odakle ste inače. Ko i kakvim sredstvima može izmjeriti to nezadovoljstvo u vašoj bazi?
Dedić: Te tvrdnje nisu tačne. Ali, čak i da sam najomraženija ličnost u Unsko-sanskom kantonu – a uvjeravam vas da nisam – to nije nikakav argument za moju smjenu s pozicije federalnog ministra. Očigledno je da nemaju stručnih argumenata pa su primorani da koriste ove političke poteze.
Nisu prošle još ni dvije sedmice od kada je Općinski štab Civilne zaštite Čapljine donio odluku o proglašenju elementarne nepogode, a jedna poslanica Federalnog parlamenta kaže: „Već sedmicama poljoprivrednici skreću njegovu pažnju na milionske štete koje su im nanijele vremenske neprilike“. Očigledno je da ste na udaru nekih stranaka. Šta je pozadina ove evidentno dirigirane akcije da vas se ukloni sa ministarske pozicije?
Dedić: Šta se tiče šteta vezanih za vremenske neprilike, Ministarstvo trenutno priprema Informaciju o nastalim štetama u poljoprivredi u Federaciji BiH zbog snijega, mraza i niskih temperatura, koju će kasnije razmotriti Vlada. Naša je namjera da se izmjenama postojećeg Pravilnika o načinu i uslovima ostvarivanja novčane podrške po modelu poticaja proizvodnji podrže poljoprivrednici koji su pretrpjeli štete na već zasađenim površinama u općinama u kojima je proglašena elementarna nepogoda. Bio sam na terenu i znam da je situacija teška, ipak zamolio bih poljoprivrednike za još malo strpljenja. Sigurno neće biti prepušteni sami sebi.
Kad je, pak, u pitanju odnos stranaka prema meni, manje-više jasno mi je da pojedini političari iz Unsko-sanskog kantona planiraju iskoristiti federalne institucije za lokalne političke obračune. Zato ne razmišljam previše o najavama smjene. Žao mi je jedino što se pokušava zloupotrijebiti naše poljoprivrednike.
Tvrdi se da iza vaše smjene stoje i neke grupe iz vaše SDA stranke. Imate li vi takva saznanja?
Dedić: Ove tvrdnje nisu tačne. Uživam podršku stranke. Uostalom, potpredsjednik sam SDA - i premijera Fadila Novalića. Stranka iz koje dolazim kao i ja voljeli bi da je stanje u poljoprivredi bolje, međutim poljoprivreda ne ovisi od samo jednog nivoa vlasti, od jedne političke stranke, ministra, već svih nivoa vlasti i cijelog društva koje poljoprivredu i proizvodnju hrane treba pozicionirati na mjesto koje joj pripada.