Evropska retorika, a politika i dalje ratnohuškačka i mrzilačka

Piše: Aida Ćorović/Danas

Najprije bih, kako red nalaže, trebalo da čestitam Ramazan muslimankama i muslimanima Srbije, pa tek da nakon toga napišem i koju riječ o danu koji će, makar zbog dvije stvari, ostati u gorkom sjećanju istim tim muslimankama i muslimanima.

Ali, dok pišem ove redove, osjećam samo gorčinu, osjećam ljutnju i bijes, lomi me nepravda načinjena nad običnim, malim ljudima okupljenim u naumu da sagrade sebi bogomolju, a potom, užasava me svako novo suočavanje sa dubinom besmisla i ludila u koje smo, kao društvo, potonuli. Ranojutarnje i bestijelno rušenje mesdžida u Zemunu, u osvit ramazanskog posta, čini se, prevazilazi sve dosadašnje idiotske poteze ove vlasti i ogoljuje suštinu vrijednosnog sistema za koji se ta vlast zalaže. Način, vrijeme i okolnosti rušilačkog pohoda, dodatno, otvaraju i neka pitanja, dugo vremena gurana pod tepih, ali pokreću i zapitanost vezanu za personalne odgovornosti i uloge „naših“ političara i bošnjačkih / muslimanskih eksponenata, kao i političkog establišmenta koji je riješen da dokusuri Srbiju.

No, da krenemo od činjenica, a one kažu da je u Zemun Polju Islamska zajednica kao investitor bez dozvole gradila objekat, oglušujući se o odluke građevinske inspekcije i krivične prijave. U saopštenjima koja su danas cirkulisala medijima, može se pročitati još i sljedeće:

- Radovi su nastavljani i nakon što je građevinska inspekcija Gradske opštine Zemun više puta zatvarala gradilište i podnijela više krivičnih prijava...

Zanimljivo, a sada i u već prepoznatljivom maniru „iznenada, izvečeri“ ili međ' pučanstvom poznatom kao „Savamalska metoda“, akcija rušenja je počela u toku noći, između 3:00 i 4:00 sata poslije ponoći. Mediji takođe izvještavaju da su ovoga puta „jake policijske snage i žandarmerija blokirale naselje, a policajci bili raspoređeni u tri prstena bezbjednosti.“

Dakle, radilo se o divljem objektu i kao takav on je trebalo da bude srušen. Naravno, u slučaju da želimo vladavinu prava i sistem koji jednako tretira sve svoje građane! I ako smo dosljedni u nakani da stvaramo pravnu državu, funkcionalne institucije i sistem koji funcioniše nezavisno od ličnih aspiracija, burazerskih odnosa i šibicarsko-dilerskog konteksta!

Slučaj je htio da se ovoga puta, dodatno, radi o vjerskom objektu, u konkretnom slučaju o mesdžidu, muslimanskoj bogomlji koja ima prerogative džamije, ali nije džamija. I još, investitor je Islamska zajednica Srbije, ona Islamska zajednica na čijem čelu nije najnoviji, najbolji drug našeg vrlog premijera/predsjednika, nego ona druga, manje važna našem neprikosnovenom vladaru. I sve se dešava pred sam početak ramazanskog posta i mjeseca Ramazana, najvažnijeg mjeseca u godini za sve muslimane svijeta. Dakle, nemoguće je da nam se ne nametne pitanje koliki to „kompletni idioti“ morate da budete da biste na ovakav način pokušali da razriješite Gordijev čvor divlje gradnje, preko leđa vjerske zajednice manjinskog naroda. Dodatno, muftija beogradski tvrdi da je napravljen načelni dogovor s vlastima da se ovaj objekat ne ruši dok se ne nađe optimalno rješenje.

Agilnost i spremnost da se brzo i valjano reaguje u ovom konkretnom slučaju bi, u nekim drugim okolnostima, bili pozdravljeni i podržani. Što se mene tiče, ja nemam nikakvu posebnu sklonost da branim narečeni objekat samo zato što je vjerski, ili zato što je muslimanski. Svaki objekat podignut protiv zakona, pravila i plana treba srušiti. Ili, tačnije, ne dopustiti da se njegova gradnja uopšte i započne! Ali, ono što u ovoj priči bode oči i vrijeđa zdrav razum, jesu drugačiji aršini za neke druge investitore i objekte čiji su vlasnici izuzeti iz okvira prava i pravde, zakona i propisa. Počev od divlje sagrađenih vikendica članova najuže porodice sada već bivšeg Predsjednika Republike, pa preko monstruozne i megalomanske arhitektonske nakaze Muamera Zukorlića u centru Novog Pazara i ko zna preko još kojih sumanutih graditeljskih poduhvata koji su zaštićeniji od polarnih medvjeda, pandi i koala, zajedno! Zanimljivo je, takođe, da su ti zaštićeni i nedodirljivi objekti, zapravo, odreda privatne prćije trenutnih, bahatih moćnika ili kontroverznih biznismena, narko-dilera, kriminalaca i slične bratije koja se liže s vlastima. Ali, gle čuda, kako te iste, na građevinski bašibozuk svojih pajtosa, tolerantne vlasti, postanu osjetljive na objekte od šireg značaja za zajednicu - gondolu na Zlatiboru, ski-lift u Sjenici, mesdžid u Zemun Polju i slične „nepodopštine“. Ovoga puta se neću baviti divljom gradnjom kojom nas je u prethodnim godinama „častila“ SPC, negdje mi u malom mozgu „čuče“ informacije, ko zna kad pohranjene o takvim „poduhvatima“, ali samo hoću da podvučem te dvostruke aršine koji se odnose na „naše“ i „njihove“ vjerske objekte, vjerske lidere i vjerske institucije.

Bojim se da je, nažalost, primjetno zapanjujuće odsustvo svijesti kakve se poruke šalju građanima Srbije i šta se javnosti demonstrira kao vrijednosni sistem. Doduše, postoji mogućnost da previše naivno gledam na stvari kada mislim da nema percepcije o krhkosti međunacionalnih odnosa na ovim prostorima, već, naprotiv, da je ta percepcija tačna i precizna kao laserski nož i da je još preciznija oštrica zloupotrebe međuetničkih tenzija. U postkonfliktnom društvu, sa dubokim i još nezacijeljenim ranama iz posljednjeg „bratskog ratovanja“, u okruženju čije su jedina konstanta međuetničke napetosti, selektivno sprovođenje pravde i demonstriranje sile je nedopustiv čin. Ako tome dodamo i činjenicu da se sve desilo dan prije početka Ramazana, onda se bojim da čitavo ovo zamešateljstvo nije bilo ni slučajno, ni bez zadnjih namjera.

Onaj drugi događaj, koji sam pomenula na početku ovog teksta, samo potrvrđuje moju tezu da vlast ovakve događaje „pakuje“ namjerno, ciljano i sa punom sviješću da proizvodnja kontrolisanog sukoba jedina taktika koja ih drži na vrhu države. Govorim, naravno, o rehabilitaciji Nikole Kalabića, nekadašnjeg komandanta Gorske garde Kraljevske vojske u otadžbini i saradnika njemačkih okupatora, za koga većina istorijskih izvora tvrdi da je „ostavio najkrvavije tragove“ tokom Drugog svjetskog rata. Imajući u vidu četničke zločine nad muslimanskim življem u Sandžaku, i narative koji se prenose do današnjih dana, jasna je i nedvosmislena namjera garniture na vlasti da se ožive, rehabilituju i obnove vrijednosti koje je ta i takva ideologija njegovala, promovisla i praktikovala. Ako je bilo nedoumica ili sumnji u to koje vrijednosti, suštinski, podržava i navodnjava garnitura okupljena oko SNS-a, sada više nema dileme. Možda su obučena evropska odijela i u javnom vokabularu prihvaćena retorika o evropskim vrijednostima, ali je suština ostala ista i nepromijenjena - radikalska, ratnohuškačka i mrziteljska. Iz te kože se, očito, ne može!

U toliko više je evidentno licemerje trojice najeksponiranijih bošnjačkih političara koji su jednoglasno okupljeni oko političkih elita čiji je vrijednosni sistem očigledno i neupitno destruktivan i retrogradan. Da nisu ušutkani opojnom drogom vlasti i da nisu spremni na svakojaku servilnost zarad sopstvenih interesa, vjerovatno bi već bili na ulicama Novog Pazara, kao onomad kad je „muftija na privremenom radu u politici“ sa svojim jurišnicima marširao i prijetio paljenjem Srbije. Malo nade ima da će se neki od njih trojice pojaviti da ohrabre vjernike u Zemun polju (možda i zato što su ti vjernici većinom Romi, pa se, shodno tome, valjda i ne računaju), a još odvratnije će biti ako se oglase otužnim saopštenjima da „osuđuju takav čin“, iz pozicija onih koji najdirektnije učestvuju u toj istoj „rušilačkoj vlasti“. Ne znam samo kako će, tokom ramazanskih noći, dok šetaju iz džamije u džamiju, svojim glasačima objasniti zašto su ćutali i svojim ćutanjem pružali legitimitet onima koji su bez ustezanja i bez pokušaja da se nađe drugačije i bezbolnije rješenje, srušili bogomolju onih s kojima dijele istog Boga.

Dok odbrojavaju prvi sati Ramazana, a kako je ovo vreme za slanje poruka mira, sabura i tolerancije, neka mi bude dopušteno da poželim svojim sunarodnicima da otvore srca za ono što njihove oči još uvijek jasno ne vide i da zatvore uši za ono što im govore prevrtljivi i vlastoljubivi "pastiri". Neko mudar odavno reče da je izbor uvijek bio i ostaće samo u nama samima. Izbor - hoćemo li živjeti u paklu ili raju sostvenih odluka, dodala bih.

Neka vam je mubarek Ramazan, braćo muslimani i sestre muslimanke...

Autorka je potpredsjednica Pokreta slobodnih građana i istaknuta NVO aktivistkinja za ljudska prava iz Novog Pazara.