Nacija kao profesija: Nacionalna radna mjesta za sirotinju

Piše: Sead Omeragić

U objavljenom oglasu Ministarstva odbrane BiH stoji konkurs za prijem u radni odnos po nacionalnom porijeklu. Traži se tačan broj Bošnjaka, Hrvata i Srba.

I nije to prvi put. Svjedoci smo da su za mnoga radna mjesta u brojnim ministarstvima precizno određena i uslov je, prvo nacionalnost, pa onda sve ostalo.

Multietničnost Bosne i Hercegovine se podrazumijeva. U ovoj državi je nacionalna ravnopravnost  ključ pa su i radna mjesta precizirana kao nacionalna. Traže se Hrvati, Bošnjaci, Srbi i Ostali za precizno navedena radna mjesta. Očigledno je da se radna mjesta mogu nacionalno precizirati pa i to javno oglasiti?

Pitanje je otkud onda nacionalna ugroženost u državi u kojoj su i radna mjesta nacionalno određena? U konkursu stoji da ta radna mjesta važe samo za kandidate „iz reda“ hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda. Dakle, kako jezik otkriva i previše, izgleda da svi mi stojimo u nacionalnim redovima i čekamo posao. Možda bi ipak najvažnije bilo otvarati radna mjesta, pa će se nacionalni redovi polako isprazniti.     

Postaje nam normalno da se za određene pozicije traže kadrovi čija je nacionalnost precizno određena. Navikavaju nas da se prvo odrede nacije pa tek onda radno mjesto. Vicevi koje smo imali priliku slušati o naciji kao o profesiji danas postaju realnost.

Nacionalni ključ je radio i u vrijeme Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, ali ne na ovako banalan i primitivan način. O nacionalnim pozicijama se brinulo u nekim zatvorenim krugovima.

Moglo je to možda uraditi i Ministarstvo odbrane BiH, ali nije. Postoje i druge evropske države koje imaju višenacionalni sastav, ali ovako javno ne odvajaju nacionalne konkurse. I vjerovatno traže najuspješnije kandidate. Nacionalno je tek na nekom petom ili osmom mjestu...

Nažalost, nacionalno postaje ključni momenat predodređenosti čitavih ljudskih sudbina. Nacionalno postaje primarna ljudska osobina, čak bi se moglo reći i diploma za posao, škola i nivo obrazovanja.

Ne trebamo se čuditi ničemu. Nakon političke podobnosti, nakon nepotizma, klijentelizma, privilegija svih vrsta, kada se na konkursima za radna mjesta samo nije fotografija objavljivala, sad kad se zaposlila i kurta i murta nacija postaje kvalitet sirotinje. Ali o nacionalnoj ugroženosti se uvijek može govoriti.