Je li hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imala američkom predsjedniku Donaldu Trumpu bilo šta reći osim o terorizmu u Bosni i Hercegovini? Otkud opsesivna obuzetost predsjednice Hrvatske terorizmom u BiH? Ipak svi njeni istupi djeluju kao vrlo programirano razaranje tkiva ove države.
Nažalost, veći problem ove zemlje je vještina podmetanja terorizma, nego li terorizam. Ova zemlja je prvenstveno žrtva terorističkih kleveta koje se uspješno plasiraju od naših susjeda iz Srbije i Hrvatske.
Kolinda Grabar je u više navrata potvrdila da podržava ostavštinu svog političkog oca Franje Tuđmana. Kakve su tu paralele?
Ključ je u Tribunalu u Hagu. Postoji pet presuda za agresiju Hrvatske na BiH, četiri pravosnažne i jedna prvostepena. Riječ je o udruženom zločinačkom poduhvatu u koji je bio uključen i hrvatski državni vrh. Velikosrpska i velikohrvatska politika rata imala je strateški artikuliran državni terorizam protiv Bosne i Hercegovine. U BiH su iza Tuđmana ostajali stenogrami i leševi, a iza Miloševića šutnja i leševi. Već mjesecima iza Grabar Kitarović ostaju izjave pune optužbi Bosne i Hercegovine za terorizam. Cilj je relativizirati, po mogućnosti prebrisati ono što se događa u Tribunalu u Hagu i što cijeli svijet vidi kao udruženi zločinački poduhvat.
Bilo kakvo negiranje tih činjenica je nemoguće. Nedavno su objavljeni „Stenogrami o podjeli Bosne“. Riječ je o svemu onome što je politički učitelj Kitarovićke Franjo Tuđman izgovorio u svom kabinetu tokom susreta sa rukovodstvom HDZ-a i tzv. Herceg-Bosne. Tuđman izražava potrebu razgraničenja BiH, smatrajući da su sadašnje hrvatske granice apsurdne i nemoguće kao što je i uspostava BiH kao republike nakon Drugog svjetskog rata "povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća".
U drugom stenogramu od 27. decembra 1991. Tuđman kaže da Bosna i Hercegovina onemogućava teritorijalno ostvarenje hrvatske države. Tada se događa trenutak donošenja definitivne odluke o praktičnom provođenju procesa podjele BiH.
U to da je BiH nemoguća Tuđman je bezuspješno pokušavao uvjeriti čak i Aliju Izetbegovića u razgovoru od 27. marta 1993. (stenogram je pod naslovom „Alija, neću ti poslati ni metka“!).
Dakle, ako ovo gledamo kao političku ostavštinu koju nastavlja Kolinda Grabar Kitarović, onda je na istom fonu i priča o terorizmu servirana Trumpu.
Stenogrami iz razdoblja od 14. marta 1994. do 24. novembra 1995. sadrže razgovore Franje Tuđmana sa istim sagovornicima (vođstvo HDZ-a BiH i Herceg-Bosne) U tim stenogramima Tuđman govori o iseljavanju Hrvata iz BiH. To iseljavanje je pojačano nakon rata, ali to Tuđman ne smatra u potpunosti tragičnim, već u tome vidi mogućnost da se ti Hrvati nasele, bilo u hrvatskim kantonima u BiH, bilo u Hrvatskoj radi ostvarivanja za Hrvatsku povoljnije demografske situacije.
Ovo je važno znati jer Kolinda Grabar Kitarović Bošnjake optužuje i za iseljavanje Hrvata. Ali, toj politici Tuđmana je logično stvaranje trećeg entiteta, za koji se optimalno zalaže i Kolinda Grabar Kitarović.
Priča o ugroženosti Hrvata koju plasiraju u HDZ-u BiH i najotvorenije zastupa Kolinda Grabar Kitarević, proizvoljna je i ima neke ozbiljne paralele upravo u Tuđmanovim stenogramima. Tuđman je od svojih saradnika zahtijevao da ulaze u sve strukture Federacije, kako bi ona funkcionirala u hrvatskom interesu. Zahtijevao je da se u hrvatskim kantonima i na razini Federacije što više koristi hrvatski jezik, otvaraju škole s hrvatskim obrazovnim programom, da se Bošnjacima daje hrvatsko državljanstvo, da se gdje god je moguće koristi kuna kao valuta, pa čak i da se konfederacija s Hrvatskom promiče vremenskom prognozom na televiziji.
Ugledni intelektualac Ivan Lovrenović kaže da se u stenogramima može uočiti da je Franjo Tuđman želio Hrvatskoj pripojiti dijelove BiH i prije izbijanja rata u toj zemlji. Ne radi se o politici kao posljedici teških ratnih političkih okolnosti za bosanske Hrvate, već o prije definiranoj politici koja se pokušavala ostvariti iskorištavanjem datih okolnosti.
Prema Lovrenoviću neće doći "opće prosvjetljenje u vezi s grijehom u Bosni", budući da cjelokupna hrvatska politička scena, pa i prema Tuđmanu 1990-ih kritična oporba i Crkva, nastoje relativizirati Tuđmanovu politiku u Bosni. Klevetanje BiH pred Trumpom pokazuje potpuno licemjeran odnos prema BiH. Događalo se istovremeno sa održavanjem zajedničke sjednice dvije vlade u Sarajevu. Taj je značajan skup u svojim temeljima morao imati međusobno povjerenje.
Piše: Sead Omeragić