Otac vuk prilagodio retoriku: Za negiranje genocida iskoristio i vlastitog sina

Piše: Haris Ljevo

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije bio u Potočarima na obilježavanju 22. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice i Podrinja, ali je zato noć uoči dženaze našao vremena da drži moralne lekcije onima koji su došli u Srbiju.

Srbijanski predsjednik je gostujući na beogradskoj Happy TV poručio kako 90 posto građana Srbije ne smatra da se u Srebrenici dogodio stravičan zločin, ali da on misli potpuno drugačije.

Vučić je tako još jednom želio poručiti kako je, valjda, jedino on dovoljno moralan da govori o zločinima u Srebrenici i ostatku BiH, ali nije imao hrabrosti da preko usta prevali riječ genocid.

Najveći zagovornik EU integracija u regionu neće i ne može da izgovori riječ genocid iako je Međunarodni sud jasno utvrdio i rekao da se u Srebrenici dogodio genocid.

I ne samo da Vučić nema hrabrosti i morala da javno kaže ono što svi znamo, već direktno optužuje svoje političke protivnike Sašu Jankovića, Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka, koji nemaju problem s tim da kažu da se desio genocid, kako u Srebrenici mogu govoriti samo u svoje ime, a da njihovi istupi ne obavezuju nikoga u Srbiji.

Dakle, predsjednik Srbije poručuje kako se on razlikuje od 90 posto građana Srbije, ali nema problem da s njima dijeli mišljenje kako se u Srebrenici nije desio genocid, dok se žestoko protivi stavovima ljudi za koje na izborima u Srbiji glasa baš ovih 10 posto. Da bi se stvarno razlikovao od 90 posto građana Srbije, Vučić bi napokon morao smoći hrabrosti pa izreći riječ genocid.

Da je drugačiji od apsolutne većine u Srbiji, koja negira genocid u Srebrenici, Vučić bi mogao pokazati i barem jednim javnim istupom u korist aktivistkinja i aktivista koji svakodnevno godinama prolaze razna maltretiranja od strane desničarskih i profašističkih organizacija, samo zašto što javno govore istinu i odaju počast nevinim žrtvama Srebrenice.

Aktivistkinje nevladine organizacije Žene u crnom i nekoliko drugih organizacija godinama rizikuju vlastite živote u stvarnoj borbi za istinu, pravdu i pomirenje. Kroz svoj javni angažaman izložene su različitim oblicima šikaniranja, čak i od strane policije, koja bi trebala da ih štiti.

Vučić kao predsjednik, ranije kao premijer Srbije, ima sve ovlasti da utječe na organe sigurnosti da tim ljudima osigura siguran prostor za izražavanje mišljenja, ali to nikada nije učinio. Šutnja se ovdje uvijek smatrala znakom odobravanja.

U nakani da pokaže svoje evropsko lice, Vučić ne bira sredstva, pa čak i da vlastitu djecu iskoristi u političke svrhe. Ovaj put je to bio njegov sin Danilo kako bi istakao da je on (Vučić) bolji i napredniji od mladih ljudi u Srbiji.

- Danilo će mi reći - sve je bilo dobro osim onog u Srebrenici. Reći ću mu da sačeka još pet godina pa će drugačije misliti, kao mlad sam vjerovatno bio i gori od njega, samo magarac se ne mijenja – poručio je Vučić.

Vučić je, vjerovatno, mislio na period kada je javno zagovarao princip „100 muslimana za jednog Srbina“. Sada otac vuk očekuje od sina da malo promijeni retoriku.

Umjesto zagovaranja principa „100 muslimana za jednog Srbina“ sada je u modi govoriti da se u Srebrenici desio neki strašni zločin, ali genocid ni slučajno. Makar ga priznale i najveće svjetske institucije