Skidanje sankcija SDS-u: Moguće sankcije SNSD-u

Piše S. Omeragić / Patria

Ministarstvo finansija SAD u Vašingtonu je prije mjesec i po dana objavilo osvježenu listu sankcija. Na toj listi se i dalje nalazio SDS, premda se već duže najvljuje skidanje sankcija sa te stranke. 

Pretpostavlja se da bi do promjena statusa SDS-a moglo doći u nekom vrlo skorom ažuriranju balkanskog dijela liste. Stranka bi mogla biti oslobođena sankcija mnogo prije oktobarskih izbora naredne godine ukoliko nastavi s modernizacijom, a nedavno usvojena deklaracija je ocijenjena ohrabrujućom. Naime, u deklaraciji SDS-a stoji da se stranka zalaže za očuvanje BiH, za evropske integracije, kao i borbu protiv korupcije i političkih zloupotreba.

Pozitivan rasplet za SDS mnogo zavisi i od čovjeka koji će biti lider stranke. Po nekim informacijama izbor Vukote Govedarice bi umanjio izglede za prihvatanje SDS-a kao stranke koja se zalaže za BiH i evropske vrijednosti. Nedavni izbor Govedarice na čelo stranke nije riješio ništa, pa je ostalo otvoreno pitanje šta dalje. Protivkandidat Govedarice bio je poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH advokat Ognjen Tadić, koji je imao ugled i značio i glas razuma u SDS-u.

Upravo zahvaljujući kadrovima poput Tadića, Mirka Šarovića, Dragana Mektića, Aleksandre Pandurević, pa i bivšeg lidera Mladena Bosića stranka je počela dobijati demokratske i reformske konture. Kao jedan od ključnih ljudi koji je politiku u Republici Srpskoj odavno počeo vraćati u normalu bio je Mirko Šarović. Upravo zato on važi kao favorit za lidera SDS. 

Zanimljivo je da je nakon izbora Govedarice nastupilo rasulo i podjela među članstvom. Tek što se počelo govoriti o skidanju sankcija sa stranke, odmah, gotovo kao u znak protesta, stari kadrovi duboko involvirani u zločine, pokrenuli su osnovanje izvornog  SDS-a.

Sve ovo vodi u čišćenje stranke i njen novi i bosanskiji put.

Mnogi danas postavljaju pitanja šta će biti sa SNSD-om? Čelni čovjek ove stranke Milorad Dodik je stavljen na američku „crnu listu“ zbog ratnih pokliča, stalnog širenja mržnje i negiranja države BiH. Kako on nastavlja još žešće sa istim retrogradnim pokličima i njegova stranka bi se mogla naći pod udarom međunarodnih sankcija.

Milorad Dodik je Bosni i Hercegovini oteo gotovo deceniju i po njene budućnosti, zaustavljajući njen napredak i stalno stvarajući napetost. Međunarodna zajednica mu je vjerovala i praktično je uz to povjerenje i došao na vlast. Ali, on je mnoge svjetske političare, dobronamjerne prema BiH prevario i krenuo u politički radikalizma pa čak i ksenofobične ispade. Skidanje SDS-a sa crne liste Ministarstva finansija SAD moglo bi završiti paradoksom, pa bi na to isto mjesto mogao doći SNSD. Zahvaljujući upornosti njegovog lidera.

Zanimljivo je da Dodiku, dok ga se čitav svijet kloni, podršku daje samo Dragan Čović, lider HDZ-a. I njegovo poimanje Bosne i Hercegovine je uvijek bilo identično Dodikovom. Ideologija je bila ista, jedino je stvar bila u vokabularu, koji je kod Čovića bio upakovan u neke političke oblande. Mnoge stvari su međutim bile vidljive, od njegove posjete Prliću i njegovoj grupi, te nekoj vrsti pritiska na Tribunal. Zato je istovremeno, u njegovom hercegovačkom dvorištu, bjesnio fašizam u vidu „crnih legija“, koncerata Thompsona, sa ideologijom i iskazivanjem najgoreg ustaštva, koje je hrvatski pandan nacizmu i fašizmu. On se nije ni osvrtao na te ispade, nego ih je čak i pravdao. Posebna je njegova podrška Dodikovom antievropskom putu, dok se u isto vrijeme pred međunarodnom zajednicom predstavljao kao „vođa evropskog puta BiH“.

Dakle, ako je Dodik potrošio deceniju i po budućnosti ove države, Čoviću ne treba dozvoliti da više potroši niti jedan dan. Ne treba mu dozvoliti da stalno daje alibi Dodiku i iznova osnažuje njegove udare na BiH. Bez Čovića, lider SNSD-a i predsjednik RS-a bio u rangu malo otresitijeg šefa kakve banjalučke mjesne zajednice. Duet je prokužen. Još samo da na predstojećim koridama zapjevaju zajedno.