Tadić za NAP:U BiH mora zaživjeti pravna država, a ja ne želim biti u stranci u kojoj se vlada mačem

Ognjen Tadić, član Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i dugogodišnji parlamentarac i političar u vrlo otvorenom intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria pojašnjava šta Bosnu i Hercegovinu može pokrenuti naprijed u bolju budućnost, zašto nema razvoja i zapošljavanja i  kakve su naše evropske perspektive.

- Prihvatanje dejtonske stvarnosti jeste osnovni preduslov za napredak. Dvodecenijsko nastojanje da se od BiH napravi nešto što nije dogovoreno u Dejtonu, proizvelo je ove postratne konflikte i ratu dalo sliku zamrznutog konflikta koji se u svakom trenutku može otkraviti. Kako da se bavite progresom zajednice u takvom stanju? Drugo, moramo se opredijeliti da li su nam u našoj zemlji važniji interesi stranaca ili naši interesi. Treće, religijske zajednice moraju napokon shvatiti da je prošao i njihov postkomunistički medeni mjesec, te da se moraju vratiti u granice života ljudi koji su njihovi članovi. Četvrto, mora zaživjeti pravna država.

Peto, naše bezbjednosne strukture moraju početi štititi ono što su do sada potpuno ignorisale, a to je demokratski poredak i neotuđivo pravo građana da u svojoj zemlji odlučuju o svom životu. Šesto, političari moraju obezbijediti uslove za oporavak privrede i prestanak korupcije koja je našoj privredi nanijela veću i dugoročniju štetu nego ratna razaranja. Sedmo, društvo mora funkcionisati kao zajednica, a što znači da pitanja poput solidarnosti ili socijalne osjetljivosti nisu TV vijesti nego su način života. Osmo, ekonomska politika je preozbiljna meterija da bismo dozvolili da se njome niko ne bavi na ozbiljan i produktivan način, a što je kod nas slučaj decenijama. I još mnogo toga čega ćemo postati svjesni kada napravimo potrebni iskorak ka normalnom društvu - istakao je Tadić.

NAP: Bili ste najozbiljniji opozicionar Miloradu Dodiku. Vaše istupe u Parlamentu mnogi smatraju vrhunskim parlamentarizmom i političkim umijećem. Evidentno je da politička moć ograničava pravnu državu. Kako ojačati pravnu državu, a suzbiti političku moć?

TADIĆ: Balkanska politika je arena u kojoj oni koji mogu nekažnjeno da ubijaju dijele političku moć sa onima koji nekažnjeno kradu i sa onima koji nekažnjeno lažu. Građani se pitaju da li uopšte ima politike izvan toga?!
Mislim da ima, ali je teško doći do nje, jer niti jedan mehanizam koji bi nas poveo pravim putem ne funkcioniše u potpunosti. Potpuno prisustvo pravne države danas ne možete pronaći niti u opštini, niti u vladama, niti u sudovima, niti u centrima za socijalni rad, niti u preduzećima, skoro nigdje.

Ako i naletite na dobar primjer budete iznenađeni. Oslanjanje na strance nije urodilo plodom i proizvelo je reformu koja ne samo da nije depolitizovala pravosuđe ili profesionalizovala izvršnu vlast, nego je upravo ta reforma poslužila da „jedni“ protjeraju „druge“ i da svojim kadrovima zaposjednu poluge vlasti. San o političkoj stranci koju bi činili ljudi spremni da rade za zajednicu, a ne za svoje lične interese, očigledno neće biti dosanjan.

Mislim da će do promjena na bolje doći tek onda kada se krupni ekonomski i politički igrači sukobe do te mjere da njihove glave dođu u pitanje, da zbog toga napokon shvate u šta su pretvorili ovo naše društvo, pa da posegnu za vladavinom prava kao za sopstvenim spasom. 

NAP: U javnosti je malo poznato šta se događalo na sjednici Glavnog odbora SDS-a. Navodno vam je predsjednik stranke Vukota Govedarica rekao da vas „on neće izbacivati“, ali da će „sačekati da sami napustite stranku“.  Šta se događalo na toj sjednici Glavnog odbora i oko čega su neslaganja između vas i Govedarice?

TADIĆ: Ako želite da stanete na čelo stranke koja ima oko 50.000 članova, vlast na više nivoa, raznovrsnu i kompleksnu prošlost, hiljade ljudi čije su sudbine neposredno i svakodnevno vezane za njene odluke, onda morate biti i sposobni da radite taj posao. Tu sposobnost kod Govedarice nisam prepoznao ni ranije, a ni sada, nakon skoro godinu dana od kada je postavljen na čelo stranke. SDS očigledno ima mnogo problema i ovako radeći ne može očekivati ništa dobro, pogotovo ne dobar izborni rezultat. Takvo ponašanje je rasturanje i razbacivanje skoro tri decenije rezultata i rada više hiljada ljudi.

Zašto bi to bilo dopušteno Govedarici, osim, ako su oni koji su ga doveli na čelo stranke imali namjeru da je privatizuju bez obzira na posljedice po veličinu stranke i njen izborni rezultat?! Ne mogu se pomiriti i složiti sa tim, ne samo zbog toga što se radi o stranci čiji sam član, nego prije svega zbog toga što je takvo stanje garancija da se u Republici Srpskoj neće promijeniti bilo šta, a mnogo toga treba da se popravi. Eto, otuda taj sukob. Govedarica, iako zna sve ovo, neće da podnese ostavku jer mu je lijepo na mjestu predsjednika SDS-a. To je samo dokaz da se radi o osobi koja nije dostojna te funkcije.

NAP: U posljednjem otvorenom pismu ste Govedaricu nazvali „dezerterom“ i „stranačkom dvorskom ludom“. Otkud te tvrdnje o lideru SDS-a?

TADIĆ: Vidite, ništa od toga nije rečeno sa namjerom da se vodi neki lični obračun. Taj čovjek mene zaista ne interesuje. Naime, nije bilo ni muški, ni pošteno, ni korektno da, na jednoj strani, Govedarica preko TV-a poručuje kako me poziva da razgovaramo na Glavnom odboru, a da, na drugoj strani, ne samo da ne uputi poziv na sjednicu, nego pristane na akciju čiji je cilj bio da me sa nekoliko komentara i sličnih plitkoumnih bezvezarija pokušaju poniziti, te da na taj način onemoguće normalan dijalog o stranačkom stanju. Takve stvari ne podnosim i nikada ih nisam nikome radio, pa samim tim nisam ih ni zaslužio. Moja reakcija je zbog toga bila i više nego opravdana. A i nisam rekao ništa što nije istina.

NAP: Govori se da je bilo otvorenih prijetnji na sjednici Glavnog odbora i da je Govedarica navodnim gubitnicima „zaprijetio mačem“. Koliko još u vrhu SDS-a ima onih koji se opiru izboru Govedarice i njegovoj politici?

TADIĆ: Ne znam za Glavni odbor, ali znam da je na Skupštini SDS-a Govedarica govorio da će kao kralj Dragutin jednom rukom „krštavati“, a drugom „sjeći“ glave neposlušnima. Nenormalno je to za 21. vijek. Znate, to su nezreli i neiživljeni likovi. Nažalost, u BiH ima ih mnogo. Ta ponašanja su često karakteristična za one koje su mame i tate spakovale u inostranstvo tokom rata. Takav je i Govedarica, a i hiljade onih koji iz Vankuvera, Minhena, Štokholma i sličnih gradova pišu najkrvoločnije komentare na društvenim mrežama i pozivaju nas koji ovdje živimo da se
ponovo pokoljemo. Znate, ja sam u tom ratu bio izbjeglica, ratni zarobljenik, vojnik, novinar, gladan, žedan, mokar, poderan, spavao po tuđim kućama... Gledao sam svojim očima kako se životom rastaje moj rođeni stric pogođen snajperskim metkom, a i mnoge druge ljude. Mene bilo kakvo nasilje ne interesuje. Ako sam u nekoj stranci onda ne želim da se u njoj vlada mačem, nego želim da se vlada pametnom i trijeznom glavom punom potrebnog znanja. To SDS sada nema.

NAP: Mnogi predviđaju da će se SDS-u dogoditi istio što i SDA-u kada su ga napustila četiri poslanika u Parlamentu BiH. Je li to moguće? Jesu li takvi događaji najava neke nove političke slike Bosne i Hercegovine?

TADIĆ: SDA je posebna priča. Ne mogu reći da mi je poznata u mjeri potrebnoj za javnu analizu. Očigledno je to da drugi Izetbegovićev mandat u Predsjedništvu BiH nije dobro potrošen. Ne samo da je ta pozicija  iskorišćena za otvaranje tema koje su dodatno podijelile društvo i izazvale nove međunacionalne konflikte, nego ni SDA nije prošla bez unutrašnjih problema. Ali sve dalje što bih komentarisao nije korektno jer to nije moja stranka.

NAP: Vi ste advokat sa ogromnim političkim iskustvom. Sva vrata bi vam trebala biti otvorena. Hoćete li ostati u ovoj političkoj borbi i zašto ćete ostati? Govori se i da ste u međuvremenu postali bliski sa Markom Pavićem i da je njegov DNS zainteresiran za vaše političko iskustvo i  ugled. Je li moguć vaš nastavak  političkog angažmana u okviru DNS-a?

TADIĆ: Ne znam da li se u potrebnoj mjeri vide razlozi za to, ali nije ništa čudno kada se za mene i moje saradnike kaže da smo bliski ne samo sa članovima moje političke opcije, nego i sa svim ostalim strankama. Moji pokušaji da budem izabran na poziciju predsjednika Republike Srpske i da sa te pozicije pokrenem Republiku Srpsku naprijed, izgradili su kod mene razumijevanje za širi spektar političkih stavova i ideja. Nikada mi nije bio problem da sarađujem sa ljudima iz različitih stranaka i naroda. Predsjednik Dodik to nema i zbog toga ne može da ostvaruje osnovnu dužnost predsjednika Republike Srpske, a to je predstavljanja jedinstva Republike Srpske. DNS je stranka čija me je polovina birača i aktivista uvijek podržavala, iako nikada nisam bio njihov kandidat ili član. To neizmjerno poštujem. Marka Pavića poznajem više od dvadeset godina i nismo nikada jedan drugoga prevarili ili nasamarili. I to je, u zemlji u kakvoj živimo, za poštovanje.
Član DNS-a neću biti, ali ne bih imao ništa protiv toga da DNS izađe iz postojećeg koncepta vlasti u RS i time ubrza put do promjena.