Izgradnja spomenika za Hrvate branitelje Sarajeva: I posthumne nacionalne podjele

Ambasador Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Del Vechio (Vekio) i njegov zamjenik Ante Franjić jučer su se susreli sa premijerom Kantona Sarajevo Elmedinom Konakovićem.

Ambasador Del Vechio je rekao da bi za Sarajevo, ali i njegove građane bilo značajno da na području grada bude podignut spomenik za 102 Hrvata koja su poginula braneći svoj rodni grad. Premijer Konaković je rekao da će, ukoliko bude potrebno, Vlada Kantona Sarajevo izdvojiti sredstva za izgradnju ovog spomenika, piše agencija Patria.

- Sarajevo na sve načine nastoji da očuva svoju multietičnost i vrlo rado ću podržati ovu inicijativu - poručio je premijer Konaković, naglašavajući da Sarajevo nisu odbranili samo Bošnjaci, nego i Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi...

Već ovom izjavom premijer Konaković je zaratio sa svojim ležernim pristankom na prijedlog iz Ambasade Republike Hrvatske. Čemu odvajanje zajedničke, multietničke borbe za ovu državu? Mladost Sarajeva i Bosne i Heregovine je ginula da bi odbranila slobodu ovog grada i države. Da bi odbranila multietičnost koja je bila ključni znak te slobode.  

Brojni Hrvati su se borili i ginuli za svoje Sarajevo i svoju BiH. Pitanje je zašto onda odvojeni spomenik poginulim Hrvatima braniteljima Sarajeva? Kakav je razlog posthumnog nacionalnog odvajanja branitelja?  Hoće li se takav spomenik onda posebno praviti za više od četiri i po hiljade Bošnjaka pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH, ili više od sto pedeset Srba koji su dali živote braneći glavni grad BiH? Dakle, za svoje rodno Sarajevo herojski su se borili, pored Bošnajka, brojni sarajevski Hrvati, Srbi, Romi, Slovenci, Jevreji u jedinicama MUP-a RBiH i Armije RBiH. Svi oni su se borili rame uz rame, ginuli i ranjavani zajedno za svoj grad i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.  Zašto je potrebno da se danas odvajaju pripadnici samo jednog naroda. Da li zato da bi ih se iz susjedne države svojatalo?  

U borbama za slobodu Republike Hrvatsku poginulo je više od 1.200 Bošnjaka. Ti Bošnjaci danas nemaju nikakvo posebno obilježje.

Mnogi smatraju da je ovo pitanje politizirano jer se bliži presuda Tribunala u Hagu Prliću i grupi za udruženi zločinački poduhvat, pa tako raste i želja da se pokaže kako su Hrvati branili i Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Kao da u Tribunalu nije riječ o suđenju politici jednog režima a nipošto ne hrvatskom narodu.

Nažalost, tamo gdje je sve jasno, postaje problematično. Naime, nedavno je kod Mostara otkriven spomenik poginulim braniteljima HVO-a u akciji Lipanjske zore. Uz spomenik sa imenima 29 poginulih pripadnika HVO-a, od kojih su četiri Bošnjaka muslimana, sastavni dio je i križ. Uz sve ove poginule Hrvate za slobodu BiH, Bošnjake u HV-u i HVO-u od Hrvatske do BiH, prisjetimo se izjave Dragana Čovića da će  Hrvati živjeti samo na područjima koje je oslobodio HVO.

Ima neka paralela u ovim segregacijama. Čović bi žive Hrvate okupio na jedno mjesto, a Konaković mrtve na drugo.