Dodikovi i Čovićevi ispadi: Presuda Oriću u Hagu i Sudu BiH

Piše Sead Omeragić

Nakon oslobađajuće presude za Nasera Orića pred Sudom BiH, Milorad Dodika, predsjednik RS-a je ponovo najavio referendum. On je čak kazao da "nema kazne za zločine nad Srbima i da je samo dovoljno da musliman sudi muslimanu i on će biti oslobođen", premda je sudsku odluku donijelo nacionalno mješovito Sudsko vijeće sa jednim Bošnjakom.   

Dodik je pozvao sve Srbe da izađu iz Tužilaštva i Suda BiH i da dođu u institucije RS da se dogovore šta će dalje raditi. Dodao je da je ovo "tačka preko koje se neće preći". 

“Ovo je tačka od koje dalji rad Suda i Tužilaštva nema našu podršku. Otkazujemo bilo kakav legitimitet Sudu i Tužilaštvu”, kazao je Dodik.

Tribunal u Hagu je osudio Orića na dvije godine zatvora. Nakon oslobađajuće presude Oriću u Sudu BiH danas smo svjedoci najgoreg pritiska od političkih moćnika Republike Srpske i Srbije.

U Srbiji znaju šta znači međunarodni sud, ali ga ipak javno negiraju i po medijima etiketiraju pristrasnim sudom. Onaj ko zna kako funkcioniše Međunarodni sud u Hagu zna i da sve može izgledati labavo do presude, ali da ogromna većina sudija presuđuje po pravu, propisima i pravdi. Jednostavno, riječ je o vrhunskim svjetskim pravnicima koji drže do svog imena i karijere. Postoje i tamo politički instalirane sudije, ali su u neznatnoj manjini i njihova mišljenja gotovo uvijek ostaju izdvojena i usamljena.

Oriću je u Hagu suđeno i proces je trajao gotovo tri godine. Kao i u Sudu BiH, troje sudija su bili članovi Vijeća koje je donijelo presudu. Pretresno veće Međunarodnog suda II osudilo je Orića zato što je imao razloga da zna za jedno ubistvo i okrutno postupanje počinjeno u policijskoj stanici u Srebrenici. On nije preduzeo neophodne i razumne mere kako bi kao komandant spriječio nastanak zločina. Za sve ostale zločine za koje je suđen, Pretresno vijeće Tribunala je oslobodilo optuženog Nasera Orića. Ne treba smetnuti s uma da je Sudsko vijeće bilo sastavljeno od sudija Carmela Agiusa (predsjedavajućeg), danas prvog čovjeka ovog Međunarodnog suda, zatim sudija Hansa Henrika Brydensholta i Albina Esera. Vijeće je saslušalo 82 svjedoka. Ukupno 1649 dokaznih predmeta je uvršteno u spis. Dokazni materijali u Tribunalu predstavljaju najveću arhivu zločina o ratu protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, kao njenog najbrojnijeg naroda.

Žalbeno vijeće je i ovu presudu Oriću od dvije godine zatvora ukinulo u žalbenom postupku 2008. i on je potpuno čist čovjek. Srbija po svojim potrebama i proizvoljno negira takav međunarodni sud. Brutalan udar na Sud BiH nakon presude Oriću pokazuje veličinu frustracije na raniju hašku presudu Oriću. Sjetimo se hapšenja i procesa na osnovu interpolove potjernice protiv Orića u Švajcarskoj, kada je i taj Sud odlučio da srebreničkog komandanta vrati u BiH.  

Dakle, niti jedan nacionalni sud ne može imati toliku širinu zahvata i pravnu moć kakvu posjeduje Tribunal u Hagu. Krunski svjedok Tužilaštva BiH, uveden pod šifrom “O1”,  potpuno je uništio optužnicu protiv Orića. Svjedok je, vidjelo se, od obavještajne službe Srbije i Tužilaca iz RS-a pripremljen za lažne optužbe protiv Orića. Ispostavilo se da se radi o svjedoku bez ikakvog kredibiliteta, osobi kriminalne i nasilničke prošlosti.  

Haškim sudijama u procesu protiv Orića bilo jasno da je on uporno optuživan jer je trebalo prebrisati najgori mogući zločin genocida, osuđen od cijelog svijeta i osuđujući za RS i za Republiku Srbiju, od Tribunala u Hagu do vrhovnog Svjetskog suda pravde.

Uostalom, Srbija je za lidera izabrala čovjeka koji je za govornicom Skupštine Republike Srbije prijetio da će “ubiti 100 muslimana za jednog Srbina”. I to upravo u vrijeme kad je NATO raspravljao o udarima na srpske položaje u julu 1995. godine. Vjerovatno zato i Dodik govori o muslimanima a ne Bošnjacima. U isto vrijeme Dodik je “pozvao sve Srbe da izađu iz Tužilaštva i Suda BiH i da dođu u institucije RS da se dogovore šta će dalje raditi”. Znači, on je time potvrdio da je toliko politizirao pravosuđe u BiH da ga može pozivati na raport?  

Dragan Čović kao da je izabrao trenutak da bude uz Dodika nakon presude Oriću. Izjava koju je dao je politički licemjerna i okrenuta protiv nezavisnosti Suda BiH. Trebao bi se sjetio svoje posjete Prliću i njegovoj grupi, osuđenoj prvostepeno za udruženi zločinački poduhvat. Tada je molio za susret sa uglednim i časnim sudijom Carmelom Augiusom, predsjednikom ICTY-ja, čovjekom koji je u Tribunalu sudio Naseru Oriću.

Političke dvoličnosti i hipokrizije imamo i previše. Ponavljati jednu te istu laž decenijama nije tu laž pretvorilo u istinu. Radikalizirati vlastiti narod na lažima je loša poruka za još goru budućnost.