Piše: Haris Ljevo
Svojim prvim romanom "Smrtova djeca", Amila Kahrović-Posavljak pokazala je da književnost u BiH još uvijek ima svoju vrijednost uprkos činjenici da iz godine u godinu imamo sve manje objavljenih romana.
Nakon što je za zbirku pjesama "Koščice" dobila nagradu "Mak Dizdar", Kahrović-Posavljak je knjigom "Smrtova djeca" samo potvrdila da spada u sami vrh kada je u pitanju novija generacija bh. autora.
Uspjela je napisati roman koji ne govori direktno o ratu, ali govori o ratnim posljedicama i traumama s kojima se suočavaju poslijeratne generacije u BiH.
Koliko god da se trudili ne govoriti o ratnim strahotama i pokušavali okrenuti se svjetlijoj budućnosti, to nam nikako ne polazi za rukom, jer ljudski mozak ne funkcioniše kao kompjuter, pa da jednim klikom možemo izbrisati ono što bi najradije zaboravili, a sačuvati samo lijepe uspomene.
Upravo o tome u ovom romanu piše Amila. Dok djeca na ulici pokušavaju da budu samo djeca, to im nikako ne polazi za rukom, jer, iako su djeca, dovoljno su zrela da shvate kako se život u tranzicijskim zemljama ubrzano mijenja i kako na scenu dolaze neka nova lica i postaju važni nosioci društvenih zbivanja.
Roman "Smrtova djeca" već sada je, samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja, došao u sami vrh liste najbolje napisanih romana u postratnoj BiH.