Članak

Evo pisma iznenada: Plenkovićev skok sa Pelješkog mosta

U Sarajevu se priča kao šala: Plenković ostavio pismo Evropskoj uniji i Bosni i Hercegovini i otišao da skoči sa Pelješkog mosta.

Piše: Sead Omeragić    

U Sarajevu se priča kao šala: Plenković ostavio pismo Evropskoj uniji i Bosni i Hercegovini i otišao da skoči sa Pelješkog mosta.    

„Izgradnja Pelješkog mosta trajno je rješenje hrvatskog i evropskog teritorijalnog diskontinuiteta kod Neumskog koridora pri čemu će legitimni interesi Bosne i Hercegovine ostati netaknuti“, napisao je hrvatski premijer Andrej Plenković predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru i Denisu Zvizdiću, premijeru BiH. 

Hrvatski mediji tretiraju pismo Plenkovića sa dva odvojena odgovora. Javnost u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i Hrvatskoj nije znala je li Plenković pisao dva pisma na dvije adrese ili jedno pismo Junkeru i Zvizdiću. Iz kabineta Zvizdića dobili smo informaciju da se radi o istom pismu Junkeru i Zvizdiću.      

Kako god bilo, iznenadna i istovremena Plenkovićeva aktivnost na dvije strane govori da se iza kulisa događaju vrlo ozbiljni potresi oko prvobitnog evropskog prihvatanja izgradnje Pelješkog mosta. Činjenica da Plenković neočekivano brani ideju izgradnje Pelješkog mosta i to u obraćanju pismom evropskoj i bh. strani govori i previše.       

Plenković u pismu tvrdi da se projekt realizira u konzultacijama s Europskom komisijom i u dijalogu s Bosnom i Hercegovinom i podsjetio na dijalog koji Hrvatska vodi s Bosnom i Hercegovinom još od 2005. godine o izgradnji Pelješkoga mosta. „Postignuto je izričito razumijevanje o tome da Hrvatska ima pravo izgraditi Pelješki most na svom državnom području“, tvrdi Plenković. 

Plenković izbjegava činjenice po kojima Bosna i Hercegovina ima apsolutne dokaze da tog dijaloga između institucija dvije države nije ni bilo i da je Hrvatska djelovala informacijama prema evropskim partnerima samo u saradnji sa kadrovima u izvršnoj vlasti države Bosne i Hercegovine od jedne stranke - HDZ-a BiH.   

U tim je navodnim pregovorima bilo i previše prijetnji Bosni i Hercegovini, a odskaču brutalne izjave nekadašnjeg ministra u Vladi Hrvatske Siniše Hajdaša Dončića, koji se poslužio i ucjenama: „Bosna i Hercegovina mora znati da mi držimo ključeve njene prometne povezanosti s Europom... i ukoliko BiH ne bude kooperativna, neće se graditi mostovi preko Save kod Svilaja i Stare Gradiške“. Dakle, ako ne bude radila kako joj Hrvatska kaže: “ Bosna i Hercegovina će u EU ići preko Drine i Srbije, a ne preko mostova na Savi“. 

Ovim prijetnjama i Plenkovićeva priča o dijalogu i poštovanju prava Bosne i Hercegovine u slučaju izgradnje Pelješkog mosta postaje neodrživa konstrukcija. Tu su konstrukciju nepoštovanja prema BiH samo prenijeli na Evropsku uniju i time pokazali kako ni Uniju ne prihvataju ozbiljno. 

Dakle, nakon pisma Plenkovića možemo sa sigurnošću  pretpostaviti da postoje vrlo ozbiljna neslaganja Evropske unije i Hrvatske oko izgradnje Pelješkog mosta. Iz nekih ozbiljnih razloga mi ne možemo znati o čemu se tu radi i šta se iza brda valja. 

Ključni hrvatski argument za izgradnju Pelješkog mosta je istaknut u pismu Plenkovića: „Rješenje teritorijalnog diskontinuiteta Hrvatske i Evropske unije“. Apsurd je time doveden do kraja. Most će se po svim planovima graditi dvije godine, do 2020. godine. Zvaničnici Evropsku unije već duže vrijeme govore o prijemu Bosne i Hercegovine u EU, pa navode i 2021. godinu kao godinu prijema. Time bi evropski kontinuitet teritorija dobio prirodno i normalno rješenje preko teritorije Bosne i Hercegovine. Pelješki most bi imao svrhu i upotrebljivost najviše godinu – dvije. Šta bi onda bilo sa tim mostom u okviru nove teritorijalne kompaktnosti Evropske unije? Da li bi ga trebalo srušiti jer krši pravo BiH na otvoreno more, što bi svaki međunarodni sud odmah presudio?  

Možda bi trebalo razmisliti o ovim konstrukcijama Republike Hrvatske i na drugi način: Pokazuju li naši susjedi sa ovim mostom da su planovi priključenja BiH Evropskoj uniji nešto što nipošto ne žele, premda za javnost pokazuju ne baš glasnu podršku. Za odnose između susjednih država iskrenost, ipak, postaje najvažnija kategorija. Mi jesmo susjedi Hrvatske ali je naš dobar susjed i Evropska unija.

 

#BiH