Strane banke u Bosni i Hercegovini rade vrlo uspješno. Njihov rad trebale bi nadgledati entitetske Agencije za bankarstvo. Vlasti bi trebale stvarati jači bankarski sistem Bosne i Hercegovine, jačati domaće banke, ali je sceni često potpuno drugačiji scenarij.
To se pokazuje na primjeru zaduživanja vlada i javnih institucija koje to čine kod stranih komercijalnih banaka, vrše platne promete preko stranih banaka, a one bosanske tavore u prosječnosti.
Također, i građani BiH sve češće na svojoj koži osjećaju „nemilost“ banaka. Još uvijek je aktivna i živa priča oko afere s kreditima u švicarskim francima. Iz Udruženja Švicarac tvrde da se zbog dugova i enormnih rata kredita ubilo čak 27 građana BiH! Krivac za ovakvu situaciju nikad nije adekvatno i javno okarakterisan.
Stručnjaci tvrde: mora se što hitnije reći ko je u lancu odgovornosti kriv za sve što se desilo sa ovakvim kreditima koje je davala Hypo banka, koja se restruktuirala i danas nosi naziv Addiko banka.
Mnogi teret odgovornosti stavljaju na Agenciju za bankarstvo koja dobar dio sredstva dobijaju od samih banaka čiji su zapravo i kontrolor. Također, Agencija prihode ostvaruje od redovnog poslovanja, a sastoje se od naknada za superviziju (administrativne i varijabilne), te naknada za davanje saglasnosti i odobrenja kao i drugih akata (ostale naknade), koje banke, MKO i lizing društva plaćaju Agenciji za bankarstvo.
Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Dženan Đonlagić dugo upozorava da postoji opravdana sumnja u neovisnost Agencije za bankarstvo Federacije BiH s obzirom na način njenog finansiranja.
- Tu postoji opasnost od lobističkog utjecaja banaka – jasno govori Đonlagić.
O tim direktnim utjecajima banaka rijetko ko želi govoriti. Makroekonomistica dr. Adisa Omerbegović-Arapović ističe da Agencija za bankarstvo ne može biti dobar policajac ako se ona održava od strane onih koje ona treba da nadgleda.
- Agencija za bankarstvo mora imati zakonsku moć da nad nekim partikularnim interesima neke banke nadvlada interes građana za stabilnim finansijskim sistemom. Nažalost, ovaj odnos je već doveden u pitanje i sa svim svojim ovlastima i mehanizmima nije bila u stanju spriječiti ono što se desilo sa nekoliko banaka u RS koje su ušle u proces stečaja. Ali, smo isto kroz izvještaj Centralne banke BiH vidjeli da još uvijek ima nekoliko banaka koje imaju nenaplative kredite, pa čak oko 50 do 70 posto. To znači da još uvijek ima toliko sistemskog rizika koji se akumulirao, a tu na vlasti bila je agencija koja je trebala to da spriječi – kaže Omerbegović-Arapović.
Ona dodaje da Agencija mora biti državna institucija, ali da ne bi trebali biti pristrasni. No, ta sprega ipak postoji.
Zaduživanje vlada kod stranih banaka
Zaduživanje vlada u BiH kod stranih banaka nije rijetkost, no, zašto se preskaču bh. banke.
- Ti aranžmani bi morali biti na slobodnom tržištu tj. da sve banke imaju jednaku šansu da pristupe jednom takvom odnosu. Očigledno je sad profitabilno da to rade, da kreditiraju državu, jer to smatraju sigurnim. Međutim, bojim se da se to radi iz interesa jer znaju da vlada koja ne bi dobila taj novac od banaka bi vrlo brzo došla u situaciju da ne može servisirati dug, a to znači isto tako neisplaćene plate i penzije onima koji su u javnom sektoru, a to znači propast banaka. Tako da se radi o jednom vrlo konkretnom interesnom odnosu gdje i jedni i drugi imaju interes da ulaze u ovakvo nešto. Nije tako često u svijetu da komercijalne banke kreditiraju banku. To je previše sistemski rizik za banku, a opet se postavlja pitanje ko ima tu privilegiju da zarađuje od kamate od države – kaže Omerbegović-Arapović.