Dragan Čović i HDZ najveći su zagovornici izmjena Izbornog zakona BiH, a kao glavni razlog za izmjene Zakona ističu kako je cilj doći do toga „da više nikad jedan narod u BiH ne bira drugom njegove predstavnike“, piše agencija Patria.
Kao primjer ističu izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda na izborima 2006. i 2010. godine. Predstavnici HDZ-a optužuju Bošnjake da su im izabrali Komšića za njihovog predstavnika.
Da HDZ nimalo ne vodi računa o tome ko kome bira predstavnike, već da samo vodi računa o uskim stranačkim interesima, brojni su primjeri, uglavnom u sredinama gdje HDZ ima apsolutnu vlast, ali i u sredinama gdje birači HDZ-a svojim glasovima direktno biraju zastupnike iz reda bošnjačkog naroda, pa čak i načelnike.
Najbolji primjer je općina Jablanica. Na posljednjim lokalnim izborima 2016. godine kandidat SDA Salem Dedić pobijedio je SDP-ovog kandidata Damira Šabanovića sa tačno 100 glasova razlike (2.784-2.684), a ključna bitka vodila se na biračkom mjestu Doljani.
HDZ je u Doljanima, mjestu s većinskim hrvatskim stanovništvom, osvojio 48 posto glasova na izborima za Općinsko vijeće, ali kako nije imao svog kandidata za načelnika, pozvali su građane da podršku daju Dediću, pa je SDA-ov kandidat u konkurenciji za načelnika u Doljanima dobio 59,8 posto glasova, odnosno 102 glasa više od Šabanovića i tako osvojio načelničko mjesto.
Nema ništa sporno u tome da građani hrvatske nacionalnosti glasaju za Bošnjaka i obratno, uostalom to i jeste odlika građanske države, ali problem je kada stranački predstavnici sugerišu građanima kome treba dati podršku, a onda drže lekcije drugima o tome kako se treba glasati i poštivati volja naroda.
U Konjicu je također bila situacija da predstavnici HDZ-a pozivaju Hrvate da glasaju za SDA-ovog kandidata, ali je SDA-ov kandidat Emir Bubalo slavio ubjedljivu pobjedu, tako da se nije odrazilo na rezultat izbora.
Ovo su samo neki od primjera licemjerne politike HDZ-a, a može ih se pronaći još.