Kredit EBRD-a za ViK vratit će građani, kroz cijenu vode ili poreze

Piše: Sead Omeragić

U julu ove godine potpisan je Ugovor za projekt "Vodovod Sarajevo". Svoje potpise stavili su premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković i zamjenica direktora EBRD-a za sektor infrastrukture Lin O'Grady. Kredit EBRD-a u iznosi 25 miliona eura bi se realizirao u tri tranše.

"Prva i druga tranša bi iznosile po 10 miliona eura, a treća pet miliona eura. Sredstva se uzimaju na 15 godina uz tri godine grace perioda", istakao je Konaković.

Naveo je da ukoliko sredstva iz prve tranše budu dovoljna za rješavanje problema vodosnabdijevanja, onda se bez ikakvih negativnih kamata može odustati od druge i treće tranše.

S obzirom da je Ugovor usvojio tek Predstavnički dom, a nije Dom naroda jasno je da se kasni sa projektom rekonstrukcije vodovodne i kanalizacione mreže.

Naime, kredit EBRD-a za rekonstrukciju vodovodne mreže bio je tema od 2006. godine.  

Više od četiri godine se raspravljalo o njegovom aktiviranju, ali se nije riješio problem. Prije tačno sedam godina u novembru 2010. godine potpisan je Ugovor o zajmu između BiH i EBRD-a o kreditu za rekonstrukciju sarajevskog Vodovoda.

Premijer Vlade Kantona trebao je napraviti ugovor sa Federacijom, a onda i podugovor sa sarajevskim ViK-om. U tom podugovoru stajalo je da će projekat biti implementiran u cijelosti preko VIK-a. Naime, princip banke je da kredit mora ići na krajnjeg korisnika, dakle ViK Sarajevo. Time su obaveze vraćanja kredita padale na slabašno preduzeće Vodovod i kanalizacija Sarajevo. Već tada se govorilo o mjesečnoj rati većoj od 600 hiljada KM. Sada je kredit nešto manji, pa se pretpostavlja da bi mjesečna rata mogla biti oko 400 hiljada KM. Naravno, da to vraća ViK, i tada i danas je naučna fantastika.    

U septembru 2009. tadašnji direktor VIK-a Fahrudin Pilavdžić je rekao da ne odbija obavezu vraćanja kredita, ali je želio znati koliko bi u cijeni vode bilo učešće troškova servisiranja kredita. Prevedeno na običan jezik, koliko će povećanje cijene vode donijeti novca za otplatu kreditnih tranši?

To je najvjerovatnije i bio razlog što je Pilavdžić uskoro morao otići sa direktorske pozicije.  

Ovih dana identičnu stvar govori i smijenjeni direktor VIK-a Nezir Hadžić. Otplata kredita je nemoguća bez drastičnog povećanja cijene vode.

Poseban problem bit će odnos prema ViK-u. Da li će finansijski pomoći Kanton, koji je uostalom i direktni garant kredita ViK-u. Na jednom skupu prije ravno osam godina jedna od direktorica Vodovoda Muamera Srna rekla je da postoji plan realizacije i projektna dokumentacija za prvu godinu rekonstrukcije vodovodne mreže. To znači da su radovi mogli početi, ali je posebno pitanje zašto nisu.

Po svemu sudeći i prvi kredit je propao iz jednog jedinog razloga, potpune pohlepe koja okružuje ovakve goleme i skupe zahvate. Naime, već sada se u Skupštini Kantona Sarajevo govori kako je na čelo ViK-a došao tzv. bjelašnički lobi, počevši od nove direktorice pa do Mirsada Pindže, samostalnog zastupnika, koji se godinama bavi VIK-om i odnosom prema VIK-u ispred Skupštine. O svemu ovome bi premijer Kantona Sarajevo morao razmisliti, jer će se kao i kod prvog kredita EBRD-a mnogi „začešljati“. Jedino što javnost treba forsirati u ovom slučaju je totalna kontrola kreditnih sredstava i potpuna transparentnost utroška. Novi kredit EBRD-a je manji za desetak miliona KM. To znači da bi cijena vode mogla biti najmanje udvostručena da bi se dugovi mogli uredno vraćati kreditoru.

Najave premijera da će veliki dužnici vratiti kredit EBRD-u nije za sada dobila ozvaničenje u javnosti. Koliko je uspješno naplaćeno sredstava prije sudskih tužbi protiv, kako ih je premijer Konaković nazvao kradljivaca vode?         

Tarik Badnjević, bivši tehnički direktor je još prije osam godina rekao da su gubici u vodovodnoj mreži posljedica lošeg odnosa prema ovom preduzeću punih 35 godina. Vodovodna mreža, pumpne stanice i ostala oprema su već tada bile amortizovane. Kanton Sarajevo je, prema podacima iz prošle godine, desetostruko više izdvajao za svoja javna preduzeća Rad, Park, Bakije, nego li za Vodovod i kanalizaciju. Dakle, decenijama se ništa ne mijenja i odnos prema životno važnoj firmi za Sarajlije je katastrofalan.

Kako god, građani pune budžet Kantona, pa će direktno, cijenom vode ili putem poreza vratiti kredit EBRD-a. Jedino nas transparentnost i otvoren odnos prema javnosti može spasiti od još jedne katastrofe. Treba zaštititi kredit EBRD-a od bilo kakvih manipulacija. Posao je mogao početi. A zašto nije?