Gdje su nestale stotine predmeta koje je BiH ustupio Tribunal u Hagu

SARAJEVO, (Patria) - “Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina” trebala je stupiti na scenu 2003., pa onda i 2008. godine, ali je bojkot srpske i hrvatske politike to odgodio do danas. Sada je ponovo došao prijedlog Kriterija iz ove Strategije, ali se očito neki ljudi ne brinu za potrebe sigurnosti ove države. Usvajanje Strategije važilo bi do 2024. godine. 

Upućeniji kažu da se radi o najvažnijem dokumentu za budućnost ove države. Sve rasprave oko nekih prijedloga u pravosuđu, poput nedavnog VSTV-ovog zahtjeva za sudijskom lustracijom, samo su površne igre kojima se prekriva važnost “Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina”.     

Prilikom izrade prijedloga Kriterija, koji ovih dana curi u javnost, u sadržajnom smislu, korišteni su Orijentacioni kriteriji za osjetljive predmete „Pravila puta“ iz 2004. godine, uz konsultacije sa praksom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i stalnog Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.

Nivo za donošenje ove strategije je država BiH. Uključna su ministarstva pravde Federacije BiH i RS. Posmatrači su Tužilaštvo BiH i Tribunal u Hagu (ICTY).  

Postoji jasna opredijeljenost države BiH da se najsloženiji predmeti ratnih zločina iz obje navedene grupe procesuiraju pred Sudom i Tužilaštvom BiH, a da se predmeti koji se ocijene kao manje složeni procesuiraju pred kantonalnim, odnosno okružnim sudovima i tužilaštvima entiteta i Osnovnom sudu, odnosno Tužilaštvu Brčko distrikta BiH. 

Ministarstvo pravde BiH je davne 2007. godine osnovalo Radnu grupu za izradu državne strategije za rad na predmetima i rješavanje pitanja vezanih za ratne zločine. Ni tada u toj radnoj grupi nisu bili predstavnici žrtava. Na posljednjem sarajevskom susretu sa glavnim tužiocem Tribunala Seržom Bramercom, predstavnici žrtava su to naglasili kao ozbiljan problem.    

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, upozorio je na neke činjenice: 

- Teško da je uključenost u rad državnog ili entitetskih ministarstava pravde znak kompetentnosti za ovu materiju. Mi tražimo stručne osobe, eksperte, ljude koji su se do sada bavili istraživanjem zločina. I tražimo da se u konačnu izradu “Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina” uključe i udruženja žrtava - kaže Tahirović za Patriju.     

Razlozi za postojanje ovakve strategije su višestruko važni za državu BiH i sve njene građane. Postojanje velikog broja neriješenih predmeta ratnih zločina čijem se rješavanju mora pristupiti sistematski, kako bi se spriječila nekažnjivost i omogućilo procesuiranje svih ili barem najvećeg dijela počinilaca u realnom vremenskom periodu.

Problem je nepostojanje jedinstvenih, egzaktnih i kvalitativnih statističkih podataka o broju i prirodi otvorenih predmeta ratnih zločina koji služe kao pokazatelji efikasnosti procesuiranja i neophodni su za planiranje ulaganja u kadrovske i materijalne resurse. Izuzetno je značajno da se ovom Strategijom uspostavi i ažurira centralizirana evidencija svih predmeta ratnih zločina u bh. pravosuđu. 

Primjenjujući međunarodne standarde, osoblje Tužilaštva u Hagu je pregledalo 1.419 predmetnih spisa koji se odnose na 4.985 osumnjičenih i dalo mišljenje da li je sakupljeno dovoljno dokaza za dalje postupanje u datim predmetima.

Pozitivno mišljenje je dato za krivično gonjenje 848 osoba. Ovaj program je završen u oktobru 2004. godine. Od tada, odluka da li osjetljivost određenog predmeta zahtijeva da se proces vodi na državnom nivou leži na Tužilaštvu BiH. Ta je lista imenovana kao “A” lista.  To je značilo da se radi o predmetima koji su istraženi i u kojima postoje jasni dokazi za optužnicu i sudske procese. Već tada se znalo da se oko 740 predmeta odnosi na zločince iz srpskog i hrvatskog korpusa. 

Ubrzo se ispostavilo da je oko 400 predmeta koje je Tribunal prebacio sudovima u BiH, jednostavno nestalo. Do danas niko nije istražio gdje su nestali toliki predmeti? 

U kuloarima se spominjalo ime Marinka Jurčevića, tadašnjeg glavnog tužioca kao odgovornog.  Jurčević, danas izričito odbija ta sumnjičenja.

- To u vrijeme moga mandata nije bilo. Smatram da je to obična laž - kaže za Patriju Jurčević.

Međutim, činjenica je da je Jurčević bio glavni tužilac upravo u periodu od 2004. do 2008. godine, kada su predmeti prebačeni Tužilaštvu BiH.                      

Konačno, Strategija upozorava na neujednačenost sudske prakse u predmetima ratnih zločina koji se vode pred sudovima entiteta, Brčko distrikta BiH i Sudom BiH. Nepostojanje mehanizma za ujednačavanje sudske prakse na teritoriji BiH u oblasti ratnih zločina, kao i primjena nekoliko krivičnih zakona, doveli su do usvajanja suprotstavljenih stajališta različitih sudova o istim pravnim pitanjima i to u pogledu primjenjivog materijalnog prava u predmetima ratnih zločina i u pogledu izricanja krivičnopravnih sankcija za ista ili slična krivična djela ratnih zločina.

Ovim se ozbiljno narušavaju ustavni principi pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom. Recimo u Brčko distriktu je bilo pravno tragičnih suđenja i sumnjivih odluka u okviru, reklo bi se jednog pravnog sistema.

Tako je jedan Bošnjak osuđen na jednaku kaznu za šamar kao i osoba kojoj su dokazana masovna ubistva sa mučenjem.   

U prijedlogu nove Strategije ta nekonzistentna tretira se praksa pregleda, preuzimanja i ustupanja predmeta ratnih zločina između Suda i Tužilaštva BiH i drugih sudova i tužilaštava, te nedostatak usaglašenih kriterija za ocjenu osjetljivosti i složenosti predmeta. Nezadovoljavajući stepen saradnje na regionalnom nivou u radu na predmetima ratnih zločina, je već svakome poznat. Nedovoljna je podrška i zaštita svjedoka i žrtava u predmetima ratnih zločina na sudovima i tužilaštvima širom BiH.

Konstantno odbacivanje ovakvih strateških dokumenata dovelo je državu pred ozbiljne probleme.  Kao neophodno se navodi prioritetno procesuiranje najodgovornijih počinitelja zločina pred Sudom BiH uz pomoć usaglašenih kriterija za selekciju i prioritet predmeta. Ujednačiti sudsku praksu u predmetima ratnih zločina kako bi se osigurala pravna sigurnost i jednakost građana pred zakonom. Potrebno je ojačati kapacitete pravosuđa i policije u čitavoj BiH za rad na predmetima ratnih zločina u cilju napretka u cijelom regionu. Treba osigurati zaštitu, podršku i isti tretman svih žrtava i svjedoka u postupcima pred svim sudovima u BiH. 

Šta će biti sa još jednim pokušajem da se na domaćem terenu krene u kažnjavanje zločina, sigurniju budućnost i pravdu za žrtve?