Piše: Sead Omeragić
Ukupan prihod Vodovoda i kanalizacije (VIK) nakon plaćanja PDV-a za devet mjeseci bio je 37,55 miliona KM, a ukupni rashodi su 48,13 miliona KM. Gubici su oko 10,5 miliona KM. Troškovi amortizacije su ogromni zbog dotrajalosti opreme, prema zvaničnom uizvještaju godišnje oko 13 miliona KM. Samo cijena struje mjesečno iznosi oko milion KM.
Novi kredit EBRD-a za rekonstrukciju vodovodne mreže iznosi 50 miliona KM. Kanton Sarajevo je,
prema podacima iz prošle godine, višestruko više izdvajao za svoja javna preduzeća Rad, Park, Pokop, nego li za Vodovod i kanalizaciju. Dakle, decenijama se ništa ne mijenja i traje katastrofalan odnos prema životno važnom javnom preduzeću za Sarajlije. Građani pune budžet Kantona, pa će direktno, cijenom vode ili putem poreza vratiti kredit EBRD-a.
Vlast do sada nije smjela podizati cijenu vode zbog izbora. Ekonomska cijena bila bi bar za 50 posto veća od sadašnje. Postoje, međutim, i drugi resursi. Sve su prilike da se sredstva iz kantonalnog budžeta izdvajaju neracionalno?
Izdvajanje Vlade Kantona Sarajevo za ViK je najmanje. U prošloj godini je 7,8 miliona KM izdvojeno za KJKP Rad, za KJKP Park 6,1 milion, KJKP Pokop 4,7 miliona, a za Vodovod i kanalizaciju tek 282 hiljade KM. Za pet godina to izgleda jednako tragično i pokazuje zašto je Sarajevo ostalo bez vode, a rad VIK-a bio katastrofalan. KJKP Radu je dato 46,8 miliona, Parku 56.8 miliona KM, Pokopu 28,1 milion, a Vodovodu samo 8,4 miliona. Toliko bijedno ulaganje u vodovodnu mrežu i napravilo je glavni grad modernom pustinjom.
Po čemu je strateški čak sedam puta važnije preduzeće Park nego li sarajevski Vodovod i kanalizacija? Ne postoji razumno objašnjenje da Kanton Sarajevo iz budžeta daje sedam KM Parku, a u isto vrijeme samo jednu marku Vodovodu. Sarajevo tri puta više troši za mrtve nego li za žive. Nikome ta strategija ne može biti normalna i prihvatljiva. Nakon rata do danas, postoje zapisnici, sve su vlade priznavale da je ulaganje u Vodovod mizerno i da je vodovodna mreža u sve težem stanju. Nažalost, ta apsurdna praksa se nastavila dok prava katastrofa prošlo ljeto nije pogodila glavni grad.
Mnogi smatraju da preko javnih komunalnih preduzeća neke stranke peru pare, što bi bilo tragično.
U zadnje tri godine vlast je izdala i naplatila dozvole za gradnju novih 36 hiljada stanova i više od petsto većih objekata, poput hotela ili poslovnih zgrada širom Kantona. Dakle, ko je odgovoran za ovakvo stanje? Država koja je potpuno iscijedila vodovodnu mrežu u višim dijelovima grada, a gradila hiljade stanova u nižim dijelovima, na Stupu i Ilidži, gdje voda nikad ne nestaje, ni uz najgore redukcije? Ranije je upozoravano da će Sarajevo ostati bez vode ako ne bude ulaganja u mrežu. No, ta upozorenja niko nije ozbiljno shvatio.
Za koliko vremena se može riješiti problem normalnog snabdijevanja vodom? Bilo kakvi ozbiljniji zahvati moraju trajati po nekoliko godina. Kredit EBRD-a je odobren i može se krenuti u njegovu operativnost. ali, nije sve umoći novca. Zahvati u vodosnabdijevanju će trajati dugo, ma koliko novca bilo u pitanju.
Problem je u kreditu koji će vraćati VIK kao krajnji korisnik. To Vodovod sa ovakvim prihodima i troškovima sam ne može. Vlast u Kantonu Sarajevo se mora presabrati i izanalizirati svoja izdvajanja za određena javna preduzeća. U Kantonu Sarajevo su dobili i povećanu cijenu vode koja mora vraćati EBRD-ov kredit, ali se za sada se ne oglašavaju. vjerovatno je u toku nova mentalna priprema terena za tu enormno veću cijenu vode. Danas je pitanje: Šta će dobiti ili izgubiti izbore u Sarajevu u kojem živi četvrtina federalnog biračkog tijela?
Da li neka nova ljetnja nestašica vode ili njena enormno viša cijena, kojom bi se vraćao kredit EBRD-u? Ili nešto treće?