Kako su srbijanski političari sa Albancima dijelili Kosovo i odricali ga se

Piše: Sead Omeragić

Dobrica Ćosić, književnik, predsjednik Srbije i otac nacije, otvoreno se zalagao za podjelu Kosova još devedesetih godina. On je u svojoj knjizi “Kosovo”, objavljenoj 2004. godine, pisao o ovoj temi.

Naime on je tvrdio da bi za Srbiju bilo najbolje da se što prije ostavi snova o Kosovu tako što će se dogovorom podijeliti i razgraničiti Srbi i Albanci. Otac nacije Ćosić se plašio nekontrolisanog albanskog nataliteta, a velikog srpskog gubitka stanovništva. Otac nacije je pretpostavljao da bi za dvadesetak godina Albanaca bilo više nego Srba.

Mnogi su ubijeđeni, kako je Milošević prodao i predao Tuđmanu Kninsku krajinu, bilo je jasno da će velikosrpska politika prodati sve živo samo da dobije Republiku Srpsku. Koja je opet nastala na genocidu, prema presudi Međunarodnog suda pravde i kojoj se upravo sudi u Međunarodnom tribunalu u Hagu kroz proces Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

Nema sumnje da su planovi velikosrpske politike sa Kosovom potpuno drugačiji od onoga što danas zagovara predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i sa kojim udara u ratne doboše. Predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) Vladimir Kostić je prije ravno dvije godine rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju.

- Neko ovom narodu mora reći da Kosovo više nije de facto niti de jure u našim rukama. Bojim se da je, u ovom trenutku, jedina politička mudrost na koji način, s elementima dostojanstva, napustiti Kosovo koje de facto i de jure više nije u našim rukama. I to neko ovom narodu mora reći - poručio je Kostić.

Predsjednik SANU-a ocijenio je i da je članstvo u EU Srbiji "vrlo jasna alternativa", a savez s Rusijom nazvao "umjetnom alternativom", upitavši je li "neko konzultirao Rusiju želi li uopće Srbiju", rekao je predsjednik SANU-a. I tu nije bio u pravu jer Rusija želi Srbiju kao saveznika. Na izjave Kostića, prvog čovjeka SANU-a, ustala je na proteste i kuka i motika u Srbiji, a  bivši predsjednik Tomislav Nikolić je zatražio njegovu smjenu.

Rezultat dvije godine kasnije: Dr. Vladimir Kostić je i danas nedodirljivi predsjednik SANU-a.

Dakle, previše je činjenica koje ne idu u prilog politici Aleksandra Vučića prema Kosovu.

Pa ipak on diže glas samo protiv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Za neupućene: Bošnjaci su jedini problem velikosrpskog (i velikohrvatskog) fašizma.

Podjela Kosova dogovorom između Srba i Albanaca je bila aktuelna od samog početka rata, dok je trajalo istrijebljenje Bošnjaka Istočne Bosne i Bosanske krajine. Ruski diplomati Vitalij Čurkin i Andrej Kozirjev, odlično su poznavali detalje u dogovorima Tuđmana i Miloševića. Valjda zato što su Rusi u jesen 1991. organizirali susret ove dvojice u Moskvi, kada su kulminirali pregovori o podjeli BiH. Čurkin i Kozirjev su davne 1993. godine međunarodnim pregovaračima Sajrusu Vensu i Dejvidu Ovenu poručili da su i “previše uvjereni u mogućnost da će se Srbi založiti za svoje svete krave – Kosovo i Krajinu”.

Srpski političari su Albancima nudili podjelu Kosova davne 1993. godine. Milošević je slao emisare kosovskim političarima u Kosovsku Mitrovicu i Prištinu. U listu Obramba, 7. jula 1993. godine svoju analizu je objavio slovenački general Teodor Geršak, izuzetno obavještajno upućen u detalje dogovora Miloševića i Tuđmana. Pored analize svih dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, Geršak donosi i šokantne detalje o Kosovu:

- Razmišljaju (Milioševićev režim) već i o podjeli Kosova i preseljavanju stanovništva. Albancima bi ponudili svetu srpsku zemlju, gdje su spomenici i kolijevka srpstva, a za sebe hoće najbogatiji dio - piše general Geršak.

Srbija je tada u pregovorima tražila sjeveroistočni dio Kosova, gdje se nalazi nekoliko rudnika olova i cinka i gdje nema niti jednog pravoslavnog manastira Srpske crkve. To su rudnici olova i cinka Kišnica, Novo Brdo, Ajvalija, Stari Trg, Crnac, Bijelo Brdo, Čičavica, zatim rudnik magnezita Strezovice i drugi rudnici. Na tom istom prijedlogu “srpskog dijela” bila je desetina postrojenja za obradu metala, poput topionica, livnica, elektrioliza itd.

Kad su te zahtjeve vidjeli Kosovski Albanci, odustali su i tretirati ih kao neprihvatljive.

Priču o podjeli Kosova obnovio je upravo Vučić, pokušavajući je aktivirati u susretima sa Edijem Ramom. Scene koje smo vidjeli na fudbalskom stadionu u Beogradu u oktobru 2014. godine, kada je dronom spuštena zastava velike Albanije, po mnogima je bila namještaljka i pokušaj nacionalističke vlasti u Srbiji da se konačno otarasi balasta Kosova.

Dakle, nakon što je Milošević pregovarao o podjeli Kosova, a onda se Kosova odricao otac srpske nacije Dobrica Ćosić, pa ruski diplomati nudili Ovenu i Vensu podjelu Kosova kao hitno rješenje, nakon što je predsjednik SANU - a Vladmir Kostić, čovjek zadužen za odbranu nacionalnog interesa, rekao da je Kosovo izgubljeno za Srbiju, sad je izjava Bakira Izetbegovića dobila razmjere rata.

Laž je toliko očajna da se ne može prekiriti ni najradikalnijim prijetnjama.