Prof. Donia uoči presude Mladiću: Prvi korak ka pomirenju je primiti vlastitu krivicu i izviniti se

Robert J. Donia je diplomirao na historiji na Univerzitetu Michigan. Istraživački je saradnik u U-M-ovom Centru za ruske, istočnoevropske i euroazijske studije i član Savjetodavnog vijeća za razvoj novih demokratija Weiser Centar. Autor je ili koautor nekoliko knjiga o Bosni i Hercegovini.

Kao vještak Tužilaštva Tribunala u Haagu, svedočio je u nekoliko procesa, uključujući i Slobodana Miloševića. Autor je izvrsnih knjiga: „Radovan Karadžić: Arhitekta bosanskog genocida“, „Sarajevo: biografija“ i Bosna i Hercegovina: Izdana tradicija (sa John V. A. Fine). Specijalno za novinsku agenciju Patria govori o dilemama kažnjavanja zločina genocida uoči izricanja presude Ratku Mladiću.   

PATRIA: Upravo ovih dana sa društvenih mreža dolaze, sa fotografijama Miloševića, Karadžića i Mladića, neka potpuno drugačija mišljenja običnih ljudi, upravo iz Srbije: 'Učinili su da se moramo stidjeti', napisao je jedan Beograđanin. Jednom ste rekli da će ljudi na Balkanu postati svjesni nedjela zločinaca iz svojih nacija. Je li to početak nade?

DONIA: Trebali bi se prisjetiti da nisu nacije krive za ratne zločine nego određeni pojedinci – čak i kad je broj tih pojedinaca značajan i pripadaju istoj naciji. Neki od heroja našeg vremena su Srbi, u Srbiji i Bosni i Hercegovini, koji neumorno rade na pomirenju i na tome da se njihove nacije riješe otrovne kulture poricanja. I da, ohrabren sam rastućim brojem osoba iz različitih nacija u regionu koji su prepoznali da su njihovi sunarodnjaci krivi za zločine.

Prvi neophodni korak ka pomirenju je primiti k znanju vlastitu krivicu i izviniti se. To, zauzvrat, može dovesti do toga da se oprosti drugim narodima čije vođe su počinile zločine. To je jedna od najtežih stvari koja se može tražiti od ljudskog bića da uradi, što je i razlog zašto je proces pomirenja tako spor. Ali, neću izgubiti nadu da će mnogi ljudi oprostiti, dok niko od nas nikada ne smije zaboraviti.

PATRIA: Imali ste priliku upoznati Radovana Karadžića. Predstavljao vam se kao čovjek, a planirao je, naredio i sproveo genocid. Erich Fromm je napisao da zločinci imaju 'ljudska lica' i da nas to uvijek prevari. Hitler je bio šarmantan sagovornik i slikao je. Richard Holbrook je napisao u svojim memoarima kako ih je u Dejtonu Milošević zabavljao evergreenima na klaviru i vicevima. Kako su vama djelovali Karadžić i Mladić?

DONIA: Prirodno je da svi mi, a posebno žrtve i preživjeli, prihvatimo stereotipe o ratnim kriminalcima kao krvožednim monstrumima obuzetim mržnjom. Mnogi to nisu. Karadžić i Mladić, kao i svi mi, bili su sposobni i za dobro, kao i za zlo, ali zla djela svakog čovjeka uveliko prevagnu šta god dobro da je uradio u životu. Dok sam pisao biografiju Karadžića, bio sam šokiran kada sam shvatio koliko sam i sam poput njega, i kako bih i sam donio neke od odluka koje je on donio. Međutim, Karadžić i Mladić su napravili fatalnu grešku koje većina nas ne bi: Donijeli su nesretan zaključak da su strateški i ideološki ciljevi važniji od života onih za koje su smatrali da se od njih razlikuju. Pouka za sve nas je da suosjećanje za druge mora prevagnuti nad ideološkim žarom i potrebom da se uveća vlastita vrijednost.

PATRIA: Stalno se javljaju neki koji bi uništavali čitave nemoćne i goloruke narode. Svijet jednom mora zaustaviti zločine nekom novom snagom i organizacijom. Kako spriječiti genocid?

DONIA: Ljudska vrsta tek mora stvoriti instituciju ili organizaciju koja može brzo i snažno odgovoriti na način da zaustavi ili spriječi genocid. Možemo se, naravno, nadati da bi se na vrijeme saznalo za bilo kakav budući genocid, te da bi intervenirala neka suverena zemlja ili regionalni savez (kao što su NATO ili Afrička Unija). Međutim, na koncu, ključ zaustavljanja genocida nije u instituciji, nego u dobroj volji i ljubavi u srcima ljudi i žena.

PATRIA: Gledamo tragediju i strašne zločine nad narodom Rohinje. Sve podsjeća na Bosnu. Nažalost, svjetska javnost to gotovo i ne pominje. Svijet treba svoju savjest, recimo skup najvrijednijih i najcjenjenijih ljudi, nezavisnih od politike i bilo kakvih utjecaja. Riječi tih ljudi bi odjekivale u čovječanstvu. Može li se dobiti takva savjest svijeta?

DONIA: Slažem se sa vašim pitanjem. Muškarci i žene, neovisno o naciji, rasi, spolu, ili religiji, moraju se udružiti da bi osnažili ljudsku svijest protiv takvih zlodjela. To je veoma teško zamisliti u ovom vremenu Trumpa, Putina, Duertea, zločina u Siriji, i nasilja genocida protiv Rohinje, ali to samo jača potrebu za sve nas da glasno izrazimo svoje protivljenje ratu i ratnim zločinima.

PATRIA: Mogu li presude zločincima krivim za tragediju Bosne i Hercegovine pomoći u zaustavljanju novog zla?

DONIA: Većina nas je uvijek pretpostavljala da sudski procesi neće otkriti istinu, te da bi istina uvjerila počinioce i njihove sunarodnjake da priznaju krivicu. Međutim, nakon 25 godina suđenja i osuđivanja, teškog srca moramo priznati da ove visoke institucije nisu uspjele spriječiti nove slučajeve genocida. Štaviše, nisu uspjele dovesti do pokajanja i pomirenja u zemljama uništenim ratom. Kroz Tribunal u Hagu (ICTY) smo shvatili da sudovi mogu odrediti krivicu ili nevinost optuženog i izmjeriti kaznu, ali nisu u stanju izliječiti rane društva.

PATRIA: Odlično poznajete BiH i njene narode. Može li BiH, nakon što se zločinci kazne, obnoviti svoju multietničnost i zajednički život kakav smo imali stoljećima? Kojim putem da krenemo prema cilju?

DONIA: Smatram da se Bosna i Hercegovina nikada neće vratiti svom prijeratnom zajedničkom životu. Ali možda postoji mogućnost za razvoj druge vrste zajedničkog života, za Bosance svih nacionalnosti koji rade zajedno prema istom cilju obnavljanja društva, postajući tako uzorom društvenog preporoda. Žao mi je što se to vjerovatno neće desiti za mog života, ali se iskreno nadam da će buduće generacije naroda Bosne i Hercegovine dovesti do takve obnove.