ANALIZA Jesu li Prlić i ostali haos mogli osmisliti bez podrške iz Hrvatske?

Haški tribunal će u srijedu, 29. novembra, izreći konačnu presudu šestorici zvaničnika bosanskih Hrvata predvođenih Jadrankom Prlićem, koji su prvostepeno osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.

Osuđeni su za progon i druge zločine počinjene nad Muslimanima u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni, u okviru zločinačkog poduhvata koji su tužioci nazvali stvaranjem “Velike Hrvatske”.

Svega nekoliko sati pred izricanje presude mnogi se pitaju: „Jesu li Prlić i ostali bili kreatori ili samo izvršici tog stradanja“. 

Zvanična politika Hrvatske na sve načine pokušava odgovornost za te zločine prebaciti u Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je nedavno da bi Haški sud izgubio kredibilitet ukoliko presuda bude „za udruženi zločinački podhvat“, odnosno ukoliko i Hrvatska bude proglašena odgovornom za dešavanja tokom rata u BiH.

Agencija Patria donosi neke od citata, objavljivanih u literaturi i medijima tokom posljednje dvije decenije, a koje navode na to da Prlić i ostali neke ključne odluke tokom stradanja u BiH ipak nisu donosili iz njihovih glava.

„On (Prlić) je naivno stradao. Tuđman je poslao ministra vanjskih poslova Granića, koji njemu (Prliću) kaže: „Napiši odluku da se zatvaraju logori“. Prlić kaže da ne može napisati, jer nije napisana odluka ni da se otvore. 

Odlično, kaže mu Granić, hajde napiši prvo odluku da se otvore. 

I on to odluku napiše, a onda antidatira da se ti logori zatvore“, ispričao je bivši član Predsjedništva RBiH Stjepan Kljuić za FACE TV.

U stenogramima dostupnim javnosti, koje je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman snimao za neke svoje potrebe, niko od prisutnih ne smije reći ništa izvan onoga što pita hrvatski predsjednik.

„On je padre padrone, čovjek od kojeg sve počinje i sve završava. On drži monologe koje onda stidljivo samo mogu dopuniti njegovi poslušnici“, navode analitičari. 

U „Stenogramima o podjeli Bosne“ znakovit je razgovor sa Matom Bobanom, gdje je prisutan i uglavnom šutljiv Gojko Šušak. Tuđman na tom skupu najavljuje Bobanu smjenu. Boban se grozničavo brani od krivice, ali odmah prihvata smjenu i svom vođi se kune u vjernost i odanost. 

Ide dotle da ga Tuđman pita za prijedlog njegovih nasljednika. "Mora biti pametan, mora biti fleksibilan, nepopustljiv prema Muslimanima, a prihvatljiv za svijet", govori Tuđman. Zatim mu predlaže rješenje za bezbolnu smjenu: "Možemo naći rješenje, znači bolestan, ili čak otići vani da naučiš jezik za tri mjeseca... Ili pak ostati u Splitu, u bolnici, hotelu, i to ćemo se dogovoriti."

Zatim izgovara nasljednike Jadranka Prlića ili Mileta Akmadžića. Generali Janko Bobetko i Ante Roso mu podnose izvještaje sa terena. U jednom trenutku zbog nemoći da se osvoji mala čašija Gornji Vakuf, Tuđman je ljut. Pita Bobetka zašto se ne prekine linija snabdijevanja ove teritorije: "Zašto niste sa jednim helikopterskim desantom negdje sjeli na tu komunikaciju, da prekinete te njihove veze?" Kad se Bobetko požalio na disciplinu jedinica, Tuđman je jednom rečenicom otkrio: "Čekaj generale, to mi pričaš ono što je bilo prije jer si zato dobio zadaću, zato smo mijenjali zapovjedništvo." 

Iz tih stenograma, koje su objavili i neki hrvatski mediji, Tuđman je smjenjivao i postavio Bobetka. Jednako tako savjetuje i generala Rosu. Tuđman dijeli teritoriju, on određuje zamjenu gradova i stanovništva, tzv. humana preseljenja.

On određuje gdje će biti luka za navodnu bošnjačku republiku, na Neretvi u naselju Čeljevo, bliže Konjicu nego moru. 

Stjepan Kljuić se sjećao trenutka koji mu je potvrdio da su Milošević i Tuđman bili na direktnoj telefonskoj liniji. Tuđman je Kljuiću jednom prilikom "dao nalog" da porazgovara sa srpskim predstavnicima u BiH: "Nazvao sam Radovana Karadžića a on mi je rekao da čeka moj telefonski poziv. To je značilo da je Tuđman već prije rekao Miloševiću da mi je prenio nalog da nazovem Karadžića." "Nalog" je bio uobičajeni termin za naređenje Franje Tuđmana svojim podređenim. Jednu od najtežih optužbi Tuđmana za ono što se događalo u BiH zapisao je kao svjedok Bernar Anri Levi (Bernard-Henry Levy). Naime u toku večere sa Tuđmanom reagira francuski ministar Bernard Kušner (Bernard Kouchner) i traži od Tuđmana da prekine rat u srednjoj Bosni između HVO-a Armije RBiH. To je januar 1993. godine kada je počeo stravičan napad jedinica HV-a i HVO-a na Gornji Vakuf. Sarajevo još ne zna o čemu se radi. HV i HVO žure da spoje Zapadnu Hercegovinu i Srednju Bosnu i zaokruže Herceg-Bosnu. 

Tuđman se ustaje i na telefon "izdaje par kratkih i odsječnih naredbi". Bernard Levi opisuje trenutak: "Polagano, vrlo polagano, pokretima nalik na automat, vraća se do svog mjesta, sjeda i kaže: "Eto gospodine Kušner, možete biti zadovoljni, zaustavio sam rat. To je moj poklon koji vam dugujem." 

Kako tada, tako i danas zvanični Zagreb preko svojih ljudi iz HDZ-a BiH radi isti posao u rušenju države Bosne i Hercegovine, smatraju analitičari. 

Zvanični Zagreb kroz pragmatičnog Dragana Čovića, predsjednik HDZ-a BiH i člana Predsjedništva BiH otvoreno zagovara etno-nacionalnu podjelu Bosne i Hercegovine, koja bi bila pogubna čak i za bosanske Hrvate. Hrvatski europarlamentarci u Briselu traže od EU da podrže takve politike u BiH. 

Politički analitičar Adnan Huskić smatra da Hrvatska politika je takva da ona uopće Bosnu i Hercegovinu ne smatra kao suverenu državu, već neku tvorevinu u kojoj žive i Hrvati.

„Hrvatska ima politiku koja je u kontinuitetu na dva nivao. Jedan je funkcionalni, gdje Hrvatska pomaže BiH na njenom EU putu u smislu nekih tehničkih stvari, i toga ima jako puno, ne može se reći da su odnosi dvije zemlje na tom polju loši. Međutim, čim se spustimo na nivo kako Hrvatska gleda na unutrašnju politiku u BiH, nastupa jedan veliki problem.

Jer, Hrvatska ne tretira Bosnu i Hercegovinu kao normalnu suverenu državu već kao nešto što je abnormalno“, rekao je ranije Huskić u komentaru za agenciju Patria. Otklon od takve politike, smatra, napravio je jedino bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. No, dodaje, dolaskom HDZ-a na vlast ta amplituda ponovo raste, ili se nešto smanjuje kada je na vlasti SDP, ali ni tada u mjeri u kojoj bi se to trebalo desiti.

Analitičari smatraju i to da je Hrvatska politika tokom rata vojnim sredstvima pokušala podijeliti Bosnu i Hercegovinu, a da tu zemlju danas HDZ nastoji oslabiti politički i ekonomski kroz svoju ekspozituru u Bosni i Hercegovini.

Posljednji primjer za to je projekt "Pelješki most", čijom izgradnjom u Malostonskom zaljevu bi Hrvatska zatvorila Bosni i Hercegovini izlaz na otvoreno more, ali zvanično Sarajevo nema pravni mehanizam da se usprotivi politici i Hrvatske, jer takve pokušaje blokira HDZ BiH u Domu naroda Parlamenta BiH, kao i kroz Predsjedništvo BiH. HDZ BiH u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim primjerima, otvoreno raditi protiv Bosne i Hercegovine a za interese političkog vrha Hrvatske.