Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva
Gradnja Stare pravoslavnu crkve počela je 1538. godine, i to uz dozvolu čuvenog Gazi Husrev-bega, a sve kako bi mala hrišćanska zajednica imala objekt za upražnjavanje svojih duhovnih potreba. Sama blizina Begove džamije i Stare pravoslavne crkve znak je dobrih susjedskih odnosa ove dvije vjerske grupe.
Početkom 16. stoljeća, za vrijeme vladavine Gazi Husrev-bega, namjesnika Bosne, počela je nagla ekspanzija Sarajeva. Taj period razvoja obilježila je gradnja velikih zdanja i objekata od kojih neki i danas krase grad. Uglavnom su se gradili kameni vjerski i ekonomski objekti. Te strukture od sitno slaganog kamena kao da su se utrkivale koja će biti ljepša. Baš u to vrijeme, u Staroj varoši, kako su nekada zvali čaršiju, nikao je pravoslavni duhovni centar Sarajeva, pa i cijele Bosne.
Gradnja centra počela je gradnjom Stare pravoslavne crkve, 1538. godine, i to uz dozvolu čuvenog Gazi Husrev-bega, a sve kako bi mala hrišćanska zajednica imala objekt za upražnjavanje svojih duhovnih potreba. Sama blizina Begove džamije i Stare pravoslavne crkve znak je dobrih susjedskih odnosa ove dvije vjerske grupe.
Arhitektura crkve je neobična i ne liči na srednjovjekovne ili bizantijske objekte. Uz crkvu je godinu poslije nikla i vjerska duhovna škola, i to među prvima na Balkanu. Predanja govore da je crkvu gradio niko drugi do brat Marka Kraljevića Andrijaš, i to na temeljima takve slične bogomolje. To je jedan od razloga što je Stara pravoslavna crkva malo ukopana u zemlju, odnosno s nekoliko stepenica se silazi u prostor.
Nedaleko od crkve sagrađen han
Zdanje Stare pravoslavne crkve kompletiralo se gradnjom zvonika 1883. godine, koji je u baroknom stilu, što nije odgovaralo postojećem ambijentu. Jugoslavenske vlasti obnovile su 1960.godine zvonik i uskladile ga s ambijentom, kakav je i danas. Da bi se ovaj duhovni centar upotpunio, preko puta same crkve nikao je i dvoetažni han, prenoćište. U prizemlju hana bili su dućani, na spratu sobe, a u dvorištu konjušnica. Han je bio odskočnica ekonomskog razvoja i samoodrživosti pravoslavnog duhovnog centra.
U njemu je moglo boraviti 30 gostiju, a štala je primala i do 15 konja. Svi se objekti u ovom duhovnom centru naslanjaju na vodovod koji je Gazi Husrev-beg doveo s vrela Crnila. U ovom centru je s vremenom, zbog ekspanzije, bila sve veća potreba za magazama. To su mjesta gdje su pravoslavni, a i drugi trgovci, mogli slobodno uskladištiti svoju robu, gdje bi ona bila sigurna od provala i požara.
Tako su sarajevski pravoslavci, zajedno sa svojim duhovnim prvacima, istočno od crkve napravili daire, zatvoreni prostor s avlijom u sredini. Ove daire su i danas vidljive. Malo je znano da su crkvene daire jedne od dvije sarajevske daire. Vrijedi spomenuti da je prilikom gradnje daira pronađeno potpuno očuvano tijelo djeteta koje su crkveni velikodostojnici stavili u kovčeg i stavili na galeriju same crkve. Vjernici ga često obilaze u sklopu svojih posjeta crkvi. Nekoliko stoljeća poslije, tačnije 1889. godine, ovdje je nikao poznati Crkveni muzej. Stara pravoslavna crkva godinama je, zbog svog jedinstvenog ambijenta i lijepe arhitekture, dobivala mnoge i velike darove s raznih strana. Tako su prostorije postale premale za čuvanje svih ovih poklona.
Otvoren Crkveni muzej
Davne 1889. godine tutor crkve bio je Jeftan Despić iz čuvene porodice Despića, koji su Sarajevu ostavili silno kulturno-historijsko blago. Upravo je Jeftan bio inicijator da se crkvi vrate privremeno zaposjednute daire i da se otvori Crkveni muzej, koji je sedamdesetih godina rekonstruiran i vraćen mu je dio u kamenu s lukovima, vidljiv s ulice Safvet-bega Bašagića.
Stara pravoslavna crkva je pod zaštitom nacionalne komisije BiH, to je najvažnija i jedna od najstarijih pravoslavnih bogomolja u našoj zemlji.