Kriza ljevice u svijetu: Radnička klasa ne podnosi službene automobile i skupa odijela

Piše: Haris Ljevo

Ljevica se nalazi u velikoj krizi, ne samo u zemljama bivše Jugoslavije, već i u cijelom svijetu. Veliki pad stranaka ljevice počeo je sredinom devedesetih godina, a potpuni kolaps doživjele su nakon ekonomske krize 2008. godine, kada se, jednostavno, nisu znale izboriti s krizom.

Politički analitičari, bliski partijama ljevice, upozoravali su da će doći do sloma ljevice kada su te partije izabrale „srednji put“ koji je trasirao nekadašnji britanski premijer Tony Blair uz veliku podršku njemačkog kancelara Gerharda Schroedera.

Danas skoro da nema ozbiljne zemlje u svijetu u kojoj vlast obnaša partija ljevice. Tu možemo kao izuzetak uzeti Švedsku, Portugal, Grčku, ali i partije u tim zemljama iz dana u dan sve više idu ka centru, pogotovo kada je u pitanju ekonomska politika tih vlada.

Izbjeglička kriza u posljednje dvije godine, koja je pogodila Evropu, pokazala je da stranke ljevice još uvijek nemaju pravi odgovor kako se boriti protiv stranaka desnice, a što je najgore od svega, u mnogim slučajevima se nastoje prilagoditi politici desnice.

Izbori koji su održani u zadnjih godinu dana u Holandiji, Francuskoj, Španiji, nedavno u Njemačkoj i Austriji, te Brexit u Velikoj Britaniji, dobrim dijelom su pokazali kako i zbog čega je došlo do gubitka povjerenja građana u partije ljevice.

Ne treba smetnuti s uma da je Evropa u posljednje vrijeme postala ksenofobična i skrenula udesno, ali se o biračima koji su dali podršku nekim desnim, pa čak i radikalnim desničarskim strankama, ne može uvijek govoriti kao o nacistima i fašistima.

Rezultati Brexita pokazali su da je opcija za izlazak Velike Britanije iz EU dobila najveću podršku u radničkim sredinama u kojima je britanska Laburistička partija suvereno vladala od Drugog svjetskog rata. Ne može se reći da su ti građani preko noći od ljevičara postali desničari, već je riječ o činjenici da je Laburistička odnosno radnička partija, izdala i ostavila radnike na cjedilu. Radnici u tim britanskim sredinama izgubili su mnoga prava u vrijeme vlasti laburista, pa su na neki način željeli kazniti tu partiju.

Identična situacija dogodila se u Francuskoj. Uoči zadnjih predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio liberal Emmanuel Macron, a postojala je ozbiljna prijetnja da pobjedu odnese i radikalna desničarka Marinne Le Pen, rađene su ankete koje su pokazale da Le Penova najveću podršku uživa u dojučerašnjim bazama Socijalističke partije.

- Zadnjih sedam izbora uvijek sam glasao za socijaliste, ali ću ovaj put dati glas Le Pennovoj, jer jedino ona budi nadu radnicima. Imam trgovinu od koje sam nekada odlično živio, ali danas jedva spajam kraj s krajem. To je posljedica mnogih poreza i nameta koji su pogodili nas male trgovce, a „moji“ socijalisti su dobrim dijelom tome kumovali ili nisu uradili ništa da nas zaštite. Danas jedinu nadu polažem u Le Penovu – kazao je u anketi za francusku televiziju trgovac Hasan iz predgrađa Pariza.

Paradoksalno zvuči da je trgovac Hasan, musliman porijeklom iz Alžira, jedinu nadu i spas vidio u Marinne Le Pen, koja je otvoreno širila mržnju prema migrantima, posebno muslimanima i Jevrejima. Hasan nije bio jedini, jer je Le Penova ogromnu podršku dobila na jugu Francuske, pogotovo u Marseilleu, gdje živi veliki broj muslimana i radnika koji su zadnjih tridesetak godina bili siguran glas socijalista.

Najsvježiji primjer su izbori u Njemačkoj gdje je prvi put nakon Drugog svjetskog rata mjesto u parlamentu dobila stranka AfD kojoj nisu mrske ideje Adolfa Hitlera. Njemačka se našla u čudu kako je došlo do toga.

- Glasao sam za AfD, a kada se pogledam u ogledalo gadim se sam sebi. Odgojen sam kao ljevičar i tako sam glasao cijeli svoj život. Nisam glasao ovaj put za AfD zato što mi se sviđaju, već da izrazim svoj bunt protiv SPD-a koji nas je izdao. Okrenuli su leđa radnicima. Na ovaj način sam želio poslati poruku njima da se moraju vratiti izvornim idejama ljevice – kazao je poslije izbora Andreas iz Berlina za jednu lokalnu berlinsku televiziju.

Očigledno je da partije ljevice moraju preispitati sebe i svoju politiku. Najlakše je za izborne poraze kriviti druge, a birače optuživati za skretanje udesno i fašizam.

Za povratak na staze stare slave, potrebno je iz skupocjenih automobila i ispeglanih odijela vratiti se među radnike i raditi na borbi protiv sve izraženijih socijalnih razlika u društvu.

Tada će Hasan iz Pariza i Andreas iz Berlina ponovo glasati za partije ljevice, baš kao i stotine hiljada obespravljenih i opljačkanih radnika u BiH i širem regionu.