Fra Mile Babić za Patriju: Zli ljudi su se uvijek skrivali iza nacija

Razgovarao: Sead Omeragić

Fra Mile Babić je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Diplomirao je književnost, a doktorirao filozofiju i teologiju. Glavni je urednik zbornika Jukić, u uredništvu je časopisa Forum Bosnae i član uredništva međunarodnog teološkog časopisa Concilium. Njegove riječi odjekuju kao lijek u dušama ljudi. Posebno u ovim danima buke i bijesa nakon osuđujuće presude „šestorki“ u Tribunalu.     

Patria: Jednom prilikom ste rekli da pravi vjernici imaju i odgovornost, te da se neki „novi“ vjernici stavljaju u kolektivitet. Nedavno ste se očitovali oko molitve za “šestorku”. Valjda je ovozemaljska odgovornost, kao i pred sudom, pojedinačna pred Bogom za svakoga od nas?

Babić: Pravi vjernici imaju odgovornost za cijelo Božje stvorenje, za sve što je Bog stvorio, za život koji je Bog stvorio, dakle, imaju obvezu da život uspije. Ljudski život može uspjeti i postići svoju puninu samo u vjeri, povjerenju, ljubavi i nadi, a ne u mržnji i nasilju. Vjera (povjerenje, ljubav, nada) u službi je života i sve na ovoj zemlji (politika, država, religija, narodi, znanosti) mora služiti životu, a ne uništenju tuđih života i 'vlastitom' samouništenju. Nitko nije sam sebe stvorio niti sam sebe rodio. Zato nitko nema pravo oduzeti sebi život, iako je danas samoubojstvo najčešći uzrok smrti mladih ljudi u Zapadnoj Europi.

Osobna odgovornost svakoga vjernika je nezamjenjiva i nenadomjestiva. Ne smije se vjernik utopiti u svoj nacionalni ili religijski kolektiv, jer je sloboda savjesti vrhovna norma, pa nacionalni i religijski kolektivi ne smiju tu slobodu savjesti ni zabranjivati niti dovoditi u pitanje, nego, naprotiv, moraju je podupirati. Prava molitva je hvaljenje Boga i zahvaljivanje Bogu za život i za sve darove koje nam je dao. Možemo moliti Boga da nam prosvijetli pamet, da nas potakne na obraćenje, tj. na pokajanje za svoje vlastite grijehe te na činjenje dobrih djela. Samo je Bog apsolutno svet, apsolutno dobar, a kad je o nama ljudima riječ, nema čovjeka bez grijeha. Oni koji su bez grijeha, mogu baciti kamen na preljubnicu (Evanđelje po Ivanu 8,1-11), a takvih nema. Veliki su ljudi oni koji imaju smionosti za suočavanje s vlastitim zlom, a osobito oni koji su pobijedili vlastito zlo. Velik je civilizacijski napredak da danas krivično odgovorni mogu biti samo pojedinci. To je ta individualna odgovornost.

Za svoja zla djela moramo osobno odgovarati i pred ovozemaljskim sudom i pred Božjim sudom. Imamo mi i političku odgovornost, ali to nije krivična odgovornost zbog koje se ide na sud. Politički smo neodgovorni ako smo izabrali političare koji su nosioci ne samo pogrešne, nego i zločinačke politike. Moralna odgovornost jest odgovornost pred sudom svoje vlastite savjesti jer je savjest za nas vjernike Božji glas u nama. Karl Jaspers govori i o metafizičkoj ili religioznoj odgovornosti, koja se sastoji u tome da smo spremni dati vlastiti život kako bismo spasili svoga susjeda koji je pripadnik druge vjere ili druge nacije. Imali smo mi takvih dobrih primjera u posljednjem ratu u BiH.

Patria: Vi ste to nazvali vjerskim kolektivizmom, a nacionalne stranke tvornicama mržnje. Koliko riječi razumnih i plemenitih dopiru do običnog svijeta?

Babić: Vjerski je kolektivizam kad je netko vjernik samo po pripadanju, tj. po tome što pripada određenom vjerskom kolektivu, a nema osobne vjere ni osobne odgovornosti. Takav čovjek vjeruje u bezgrešnost svoga vjerskog kolektiva i onda kad se taj kolektiv pretvorio u tvornicu mržnje. Nema bezgrešnih kolektiva na ovoj zemlji. To je temeljna laž, jer u svim kolektivima (narodima) ima dobrih i zlih ljudi. Linija dobra i zla ne prolazi između narodâ, nego kroz srce svakoga čovjeka, pojedinca. Zato ne možemo govoriti o dobrim i zlim narodima, nego o dobrim i zlim ljudima. Nijedan čovjek nije 100 % dobar ni 100 % zao. Treba precizno prosuditi što je dobro, a što je zlo kod svakoga čovjeka, a ne uvoditi dualističko (crno-bijelo) mišljenje, jer takvo mišljenje uopće nije mišljenje, nego je to izraz mržnje koja vodi u uništenje i samouništenje.

Patria: Naravno da nam moraju biti važni neke kolektivne odrednice i ciljevi. Ali, nacija je preširok pojam koji isključuje individualnu vrijednost i individualnu žrtvu. Zato valjda imamo osobe sumnjivih indivudualnih kvaliteta koje od nacije uzimaju i otimaju nemjerljivo mnogo a daju nimalo ili ništa.

Babić: Svi smo mi dio svoje obitelji, svoga naroda, svoje religije, svoga zavičaja, svoje države, svoga kontinenta i na koncu dio cijeloga čovječanstva, ali nitko od nas nije svediv na pukog člana svoga nacionalnog kolektiva. Nacionalni kolektiv ne smije gušiti čovjekove individualne slobode ni njegova temeljna ljudska prava. Slobodan pojedinac, ljudska osoba je vrhunska vrijednost i radi nje postoje i nacije, i religije, i politike. Politika postoji radi dobrobiti osobe, a religija radi spasenja osobe. Uvijek su se zli ljudi sakrivali iza svoga kolektiva. Ako si kritizirao jednoga religijskog dostojanstvenika, onda ti kažu da si napao cijelu religiju; ako si napao predsjednika Centralnog komiteta, onda si napao cijelu Partiju i socijalistički poredak; ako danas kritiziraš nacionalnoga lidera, to se smatra napadom na cijeli narod. Tako zli ljudi sramote vlastiti narod. Ako su oni krivi, misli se, onda je sav narod kriv. To je izbjegavanje osobne odgovornosti, bez koje je demokracija nemoguća. Eto, to su ti koji onemogućuju uspostavljanje demokracije u našoj zemlji.

Patria: Moglo bi se reći da se zloupotrebljava individualna žrtva. Ne vidi se baš ozbiljno poštovanje  prema ljudima koji su dali živote u borbama za slobodu svog naroda. Počesto su ti ljudi zloupotrebljeni čak i u predizborne svrhe.

Babić: Stalno imamo kod svih triju naroda prisutno to da njihovi političari poštene ljude i branitelje pretvaraju u instrument svoje borbe za vlast i za svoje privatne interese. Kad bi oni te ljude poštivali, onda bi njima dali važna mjesta u politici i u društvu, jer nas trebaju voditi sposobni i pošteni, a ne stranački podobni ljudi, koji slijepo provode nametnutu politiku i koji su nesposobni za slobodno mišljenje i za moralnu odgovornost. Oni su puki (slijepi) izvršitelji tuđih odluka.

Patria: Zašto mislite da je SDP-ov prijedlog Izbornog zakona bolji od HDZ-ovog rješenja?  

Babić: Pročitao sam prijedlog izbornoga zakona HDZ-a. Pa, to je sramota za pamet i dostojanstvo svakoga Hrvata. U kantonima u kojima su manjina Hrvati nisu jednakopravni Hrvatima u kantonima s hrvatskom većinom. Time se ruši multietničnost BiH, država se dijeli na tri dijela (a tako se zapravo ruši država), blokira se put u EU. Izborni zakon koji su predložili SDP i DF dobar je zato što štiti multietničnost zemlje te jednakopravnost građana i naroda, a u skladu je s Ustavom FBiH.

Patria: Zar ne bi bilo logično da su Hrvati konstitutivni na svakom dijelu njihove Bosne i Hercegovine. To otvara mogućnost jednakosti na svakom dijelu BiH. Čemu teritorijalna podjela koja će značiti nacionalna razgraničenja. To znači da neki nacionalni lideri ne žele državu BiH nego svoje vojvodstvo.      

Babić: Hrvati moraju biti konstitutivni u svakom dijelu BiH, ali je protiv toga bila i do danas je ostala glavni hrvatska stranka HDZ BiH. Oni žele u svom priželjkivanom entitetu, teritorijalno zaokruženom, imati većinu i vladati nad manjinom, što se protivi demokraciji, jer većina ne smije vladati nad manjinom i ne smije čovjek vladati nad čovjekom, nego trebaju vladati pravedni zakoni, što danas nazivamo vladavinom zakona ili pravnom državom. Oni time ruše državu BiH i dijele je na tri dijela, a ne vide da iz toga njihova nacionalnoga raja (čitaj: geta) ljudi bježe u bijeli svijet glavom bez obzira.

Patria: Države zapadnog Balkana tonu. Tonemo zajednički kao da smo na istom brodu. Raste beznađe, padamo ekonomski i ostajemo u rangu roblja koje jedva preživljava.  Odlazi nam podjednako mladost tamo gdje samo pretpostavlja da je bolji život. Šta može zaustaviti ovo propadanje?     

Babić: Države zapadnoga Balkana tonu u korupciju, neimaštinu i beznađe. Odlaze nam mladi i sposobni ljudi, jer imaju pravo tražiti bolji život. Ovdje im ispiru mozak i gaze njihovo ljudsko dostojanstvo. Izlaz je u demokraciji, u demokratskim institucijama, u vladavini zakona. Neka vladaju pravda i pravedni zakoni. To zastupaju veliki politički filozofi, od Platona do Johna Rawlsa. Pravdom se dolazi do mira, kako je pisao veliki njemački filozof Immanuel Kant.