Neznanje i nesposobnost proizvode korupciju

Ključni problem ove države je neznanje i nekompetentnost onih koji su joj političke vođe. Mnogi od njih ne znaju ni kud su pošli, ni gdje će doći, ali nam vode državu. Kao ona priča o vođi za kojim je krenuo narod. Pred provalijom se vidjelo da je vođa slijep.

Izgleda ružno kad se vidi da naši politički lideri ne poznaju sistem, Ustav i zakone. 

Strašno je neznanje kad nacionalni politički lauferi kažu  da je Republika Srpska „prekinula saradnju“ sa Bosnom i Hercegovinom. Govoriti  o saradnji entiteta i države je strašno neznanje. Ispade kao da imamo nekakvu bilateralnu saradnju unutar vlastite države. U Bosni i Hercegovini  rade desetine i desetine državnih institucija, u njoj su ustavi i zakoni usklađeni i u njoj vladaju sistemske obaveze, a ne saradnja.

Ostaje pustoš i prazni fondovi

Stranke su sve uradile na negativnoj selekciji kadrova. Stranačke vođe kažu da ministri ne moraju znati, nego samo imati organizacione sposobnosti. Dakle imamo ozbiljan broj nekompetentnih koji trebaju organizovati nešto o čemu malo ili nikako ne znaju. Postoji u zakonu krivično djelo „zloupotreba službenog položaja“. Strašno izgleda da jadno obrazovani, polupismeni, primitivni i po svemu osrednji ljudi sjedaju na funkcije gdje će iza sebe ostaviti pustoš, razoren sistem i prazne fondove.

Čovjek koji je u stanju sjesti na funkciju, a da za nju nema nikakve pristojne reference, to je već „zloupotreba službenog položaja“. On će tu zloupotrebu položaja samo praktično potvrditi kad uđe u vlast. Nekompetentnost i neznanje te ljude uvijek drže na ivici kriminala ili ih lako guraju u korupciju i svaku vrstu kršenja zakona.           

Što je neznanje na višem nivou, to je dublje naše propadanje. Zato smo sve više pacijenti, a sve manje konzumenti politike. Recimo, kad se našim liderima spomenu vlade eksperata oni to odmah proglase nemogućim. Politika je postala leglo mediokriteta. Ako ne mogu nezavisni eksperti, što stranke u svoje ime ne angažuju te iste eksperte?  

Čak je i suha politika suviše ozbiljan posao da bi se u nju petljali nesposobni. Problem je što se političko neznanje i nesposobnost mogu vješto prikriti. Primjer za to je bošnjačka politička vrhuška, koja ne prestaje klimati glavom, koja popušta pred ucjenama i pristaje na sve. To čine ljudi kojima najčešće nedostaje inventivnosti i znanja za prava rješenja. Laž je govoriti da je politička mudrost povlačiti se pred problemima i ići linijama manjeg otpora. Gdje nema političkih principa nema politike. Ima samo borbe za vlast.

Vlast kao servis u službi građana

U toj borbi za vlast nacionalna - kolektivna prava su samo važna sve dok se ne završe izbori. Onda na scenu stupaju kadrovi do juče nepomirljivih stranaka, kojima je jedino zajedničko - neznanje. Njihovi pojedinačni interesi ubrzo postaju zajednički, a kolektivni sukobi besciljni i režirani za naivne. U takvim odnosima rađa se korupcija, krše se zakoni, vlada lopovluk i grabež oko mukotrpno napunjenih budžeta na svim nivoima. 

Obično ljudsko poštenje je zaboravljeno. Stranke su to poštenje pretvorile u nekakvo pitanje stranačke odgovornosti. Da su nam ljudske vrijednosti primarne, vlast bi bila posao kao i svaki drugi: Javni servis u službi građana. Poštenje i znanje nije stranačko pitanje, nego moralni kvalitet ljudskog bića. Danas se možemo pitati: Gdje je nestao moral iz politike. Pronađite ga kako znate i umijete. Danas je to jedino sredstvo koje politiku može spasiti.