Više niko nikada neće moći reći da neće liječiti našu djecu, neću dozvoliti i nikada više niko neće moći pokušati da zatvori Opću bolnicu "Prim. dr. Abdulah Nakaš", kazao je novoimenovani direktor ove zdravstvene ustanove dr. Ismet Gavrankapetanović.
Ja ću ga zvati heroj u bijelom. Vraćaju se. On nikada nije odustao, baš kao što ne odustaje dr. Kemal Dizdarević i zato im veliko hvala. Još 2017. napisala sam kolumnu s naslovom „Gdje su nestali heroji u bijelom?“. I evo ih.
Prije tri godine bila sam razočarana šutnjom i olakim prihvaćanjem stanja u kojem nas je politika odvela daleko od humanosti i onog što medicina uistinu predstavlja.
I ovo imenovanje pobjeda je nakon 1.000 dana poniženja i uvreda. Dokaz da se borba isplati, a iskren nijet uvijek izdobri. Pobjeda heroja u bijelom i tračak nade da će pacijenti ipak doći na prvo mjesto.
Sada čekamo i povratak onih koji su trbuhom za kruhom ne trpeći Sebiju Izetbegović budućnost potražili širom svijeta. Strašan odliv mozgova i stručnjaka pretrpjeli smo posljednjih godina i sada čekamo osvetu. Ne personalnu, ne ličnu i onu koju je dr. Izetbegović provodila, nego onu profesionalnu i humanu.
Dr. Gavrankapetanović je zvijezda vodilja za više od 100 ljekara koji su sa svojih radnih mjesta otjerani. Baš ta riječ opisuje odlazak ljekara. Nezajažljiva ambicija dr. Izetbegović da se prikaže sposobnom menadžericom i dobrom čuvaricom Budžeta nadvladavala je uzvišeni i plemeniti poziv.
Hoće li pobjeda dr. Gavrankapetanovića sada spriječiti njegove kolege da potpisuju peticije protiv drugih kolega koji glasno kažu šta misle, protiv cijelih nepodobnih odjeljenja u Kliničkom centru...
Hoće li se sada Kliničkim centrom glasnije progovoriti o teroru, o nemogućnosti rada, jer nemaju najosnovniji pribor za preglede i operacije, jer menadžerica Izetbegović efikasno vraća dugove.
I hoćemo li konačno vidjeti završni račun Kliničkog centra, koji se nezakonito krije od javnosti. Da se konačno vide tačni i stvarni rezultati ove stalno promovirane štednje. Hoće li se održati sjednica Federalnog parlamenta na kojoj će se raspravljati o radu KCUS-a, jer nije to privatna ustanova, nego NAŠA. Svih nas.
Polako i sigurno na scenu se vraća zakletva u kojoj se kaže „apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka“.
'U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na vas utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti'.
Jer budite opet naši heroji u bijelom. I vi, a i mi zaslužujemo bolje.