BUDI SE Vlast brani konstitutivnost dok puni budžete: Narod živi u masovnoj grobnici nade!

Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine u našoj državi bilo je više od 150.000 muškaraca i žena koji nemaju ni dana radnog iskustva. Veliki je to grad ljudi koji nikada nisu zakoračili u firmu.

Dok su glasali za svoje, one što im brane vitalne nacionalne interese, vitalni parametri su im slabili. Završili su na dnu skale, kao siromašni i odbačeni. Kao ljudi koji nikome nisu bitni osim u vremenu izbornih laži i obećanja.

Glasali su, nisu birali. Vođeni niskim strastima etno-religijskog karaktera, s željom da budu konstitutivni postali su izborna vojska okupatora svakog segmenta života u Bosni i Hercegovini.

Jer vlast u postdejtonskoj, nezavisnoj Bosni i Hercegovini nikada nije prepoznala čovjeka kao mogućnost da ova država krene naprijed. A i kako bi kada su sve tri etničke stranke prepoznavale jedino kriminogena lica, hohštaplere i bandite koji imaju savršen alibi za svaki problem koji proizvedu. I uvijek se uspijevaju sakriti iza nacionalnog, etničkog paravana.

Za to vrijeme kolone autobusa izvozile su iz Bosne i Hercegovine ljude željne rada i budućnosti, u državama u kojima firme plaćaju doprinose, ne ucjenjuju radnike. U državama u kojima rat ne postoji u svakodnevnom rječniku.

Trideset godina živimo u paranoji od rata. Svaki dan na TV gledamo rat, ali taj rad vode naši protiv nas. Dok za naše etničko krdo traže veća “konstitutivna” prava, mi smo ga konstitutivno zapeli u skupljanju limenki, opasnom radu na zatvorenom kopu, prebiranju kontejnera ili zbjegu ka zapadnoj Evropi.

Vijest iz Tuzlanskog kantona jučer je ponajbolje oslikala u kakvu smo kaljužu zapeli. Vijest kaže da je Vlada TK na sjednici utvrdila da će iznos dječjeg dodatka za djecu iz porodica u kojima mjesečni prihod po članu domaćinstva ne prelazi 7% prosječne plate u Tuzlanskom kantonu iz 2020. godine, iznositi 25 KM po jednom djetetu mjesečno, odnosno za 5 KM više u odnosu na prethodni period.

Ej, moći ćeš tri kinder jajeta kupiti djetetu za ono što ti je Vlada dala. Ali malo sutra! Jer uvijek ovih “posto” napravi problem. Dakle, porodica s dvoje djece dobit će 50 KM dječjeg doplatka ako njihova mjesečna primanja ne prelaze 239,12 KM.

Dakle, pojednostavljeno, vaše dijete ima pravo na dječji dodatak ako ste svaki drugi dan gladni i vi i vaša djeca.

Korona je, budžetski prihodi sve su manji reći će nam naša politička mafija, u opravdavanju svojih postupaka koji skoro 50 posto stanovništva guraju u ambis najgoreg oblika siromaštva.

Jer u koroni samo siromašni moraju platiti cijenu. Plate, paušali, komisije, odbori i ko zna kakve još izmišljotine se moraju platiti. Pa oni se na kraju krajeva bore za naša prava. Treba kupiti i nove autiće, eno Bisera Turković kaže da imaju najlošiji vozni park u Evropi.

Zapravo, često se pitam treba li ovoj našoj javnosti, našem čovjeku išta pisati. Treba li vam otvarati oči, kada vam je nacionalno - religijska priča usadila koprenu. Kako to reče Dino Mustafić režim ubija, a mi ko ovce šutimo i čekamo klanje. Ovce se zapravo malo više odupiru i bleje. I njih kolju brzo, da ih ne napate.

Bosanskohercegovačkog čovjeka kolju s gornje strane vrata, da ga što više napate, da svaki damar njegovog tijela osjeti bol i strah. Ali ga ne prekolju, jer čovjek u strahu najbolji je stranački vojnik. Njegov strah tjera ga da bira svog, umjesto tuđeg koljača.

U sivilu besparice i dalje smo hipnotisani. I nikako da se dozovemo. Pa je li više dosta.

Je li dosta da smo živi zatvoreni u masovnu grobnicu iz koje jedini izlaz vodi kroz labirint.

U državi koja drži rekord po broju kojekakvih vlada, premijera, ministara, parlamenata administracija je pojela život. Za one koji svojim glasovima i porezima održavaju takvo stanje ostaju samo mrvice da prežive i životare do narednih izbora.

Za takvo stanje osim politike koja je odavno napustila narod, krivi su i mediji. Nerijetko nam promiču priče u kojima se pojave incident pojedinci koji urade nešto za narod. Dok se bavimo facama s naslovnica, prolaze nam priče da je Čolpa ukinuo takse, ali i svi drugi slučajevi u kojima neko zaista odigra političku igru za narod. Rijetki su primjeri, ali možda nas oni probude da okrenemo ploču.

Jer život na vodi i hljebu je samo ubran put do smrti. A smrtonosna je politika konstitutivnih, jer u takvoj politici svi mi izvan budžeta smo na tankoj crti do ambisa siromaštva.

Sublimirano, naše vlasti vode politiku za sve, od novorođenčeta do stogodišnjaka. Svima su oduzeli pravo na život čovjeka dostojan.

A godinama živimo u uvjerenju da će kad ukradu dovoljno početi raditi za narod. Međutim, političkoj aždahi Bosne i Hercegovine dosta je nepoznata riječ.

Vrijeme je za buđenje. Jer vojska živih mrtvaca ima izgubiti samo jedno. Oni koji su od države napravili logor za izgubljene i ponižene duše u osušenim tijelima, oni mogu izgubiti sve.

Ali, da bismo ustali moramo pružiti ruku onom do sebe. Zaboraviti na konstitutivnost, vitalne interese i ostale izmišljotine. Vrijeme je da budemo ljudi. Jer, vrijeme je skoro iscurilo.

Šta možemo izgubiti!?