Kemal H. Balihodžić, ekspert za marketing: Kako BiH pokrenuti naprijed

Kemal H. Balihodžić je stručnjak za prodaju i marketing, trener iz oblasti motivacije i javnog nastupa. 

Uz sve je direktor i vlasnik marketing kompanije UpTrend Marketing Solutions sa sjedištem u Sarajevu i novootvorenim ofisom u Londonu. 

Na doktoratu je na Internacionalnom BURCH univerzitetu u Sarajevu. 

Autor je izuzetno ocijenjene knjige „Rođeni za Uspjeh – od aplaudera do aplauza“ koja je do sada doživjela tri izdanja.

U intervjuu za Patriju govori o marketinškom razvoju u Bosni i Hercegovini, problemima marketinškog tržišta u zemlji, ostavljanu struke po strani, utjecaju politike na poslovo okruženje te kako i na koji način svako od nas može postati uspješan čovjek. 

Svjedoci smo raznih promjena u svijetu marketinga: uvođenje fraza kao što su digitalno, online, društvene mreže i td. Otvara li se Bosna i Hercegovina na pravilan način tržištu Evrope?

Balihodžić: "Social" preuzima BH javnost u potpunosti. Stvari se brzo dešavaju, informacije jako brzo izlaze u javnost, privatnost postaje luksuz..., a time se i mi moramo prilagođavati. 

Sve više slušamo o „blogerima“, „vlogerima“, „youtuberim“... Vrijeme je potpune otvorenosti. 
Naravno, koliko to može biti od koristi kako bismo uspostavili kontakte širom svijeta, upili mnogo korisnih informacija, toliko to može biti i opasno na dnevnoj bazi. Sve više vidimo mlade kako „glume“ svjetske muzičare, glumce, youtubere i u tome dolazi do zadovoljavanja potrebe za novim „followerima“ i „likeovima“. Realnost je da je jako teško pronaći orginalnost u ovakvom svijetu. 

Ako budemo dovoljno radili na kreiranju jakog karaktera (stvaranje pravih ljudskih vrijednosti) nećemo imati velikih problema sa esternim faktorima. 

Marketing se danas izučava kao zasebna naučna disciplina. Vladamo li tim pojmom ili su na pozicijama marketinga ljudi koji "mogu pričati“, poznaju strani jezik i lahko stupaju u komunikaciju?

Balihodžić: Nažalost još nismo gdje bismo trebali biti u ovom smislu. Ovdje se i dalje suočavamo sa „gapom“ (jazom) između akademije i struke. Međutim, mogu slobodno reći da problem obostran. S jedne strane, tržište se jako sporo adaptira na digitalne promjene, vrlo malo ulaže u dodatne edukacije uposlenika, osim ako se ne radi o stranom kapitalu u BiH, veoma slaba saradnja sa akademskim sektorom jer nema povjerenja u stručnost. 

S druge strane, akademija ne ulaže velike napore kako bi se približila tržištu i unaprijedila ga. Nema sistematskih doktorata i tema koje se rade u saradnji sa vodećim kompanijama. Ne „napadamo“ prave probleme na tržištu marketinga u BiH i regionu.

Uzmite i knjige iz kojih se ući na ekonomskim fakultetima... Ne možete pronaći tri slučaja gdje se analiziraju bh. kompanije?! Znate kad će vam trebati globalna strategija McDonalds-a? Vjerovatno nikad.

Pitanje je koje najveće domaće kompanije u BiH angažuje akademski sektor kako bi ih savjetovao oko marketing strategije.

U BiH svim procesima upravlja politika, pa čak tamo gdje bi se trebala pitati isključivo struka. Koliko to usporava društvo u cijelini?

Balihodžić: Naravno da usporava, ali to je i realnost u cijelom svijetu. Ključni problem je što se u BiH to radi očito, bez obzira na poslovnu etiku ili poslovne rezultate. I dalje se velike biznis odluke donose u saradnji s vodećim političkim strankama. 

Međutim smatram da se polahko i ovdje koncept mijenja. Mislim da ćemo u budućnosti više vidjeti politiku kako se "uliziva" poslovnom sektoru jer će postati ovisna o privredi. Osim ako i dalje ne budemo mogli dizati međunarodne kredite i zatrpavati ovu državu bespotrebnim troškovima da bi nahranili masu crnih rupa koji nemaju kraja! Svjedoci smo kako velike kompanije padaju svakim danom, sada moraju uzeti u obzir ko i zašto dobija platu, gdje se izlijevaju troškovi itd, jer neće opstati drugačije. Ali da bismo došli do toga, moramo početi lobirati jače i intenzivnije kako bi olakšali uslove poslovanja koje je i dalje na vrlo nezavidnom nivou i za domaće i za strane investitore. Ovdje se radi o odgovornom poslovanju.

BiH je „zatrpana" stranim proizvodima. Uvoz je daleko veći od izvoza. Može li kvalitetan marketing pomoći oporavku domaće privrede?

Balihodžić: Naravno. „State ili Nation branding“ je pojam koji bi aktivno trebali raditi naši službeni predstavnici u drugim zemljama 24/7. Međutim, po svim dosadašnjim informacijama, i rada i rezultata je jako malo. Ipak s druge strane, jako pozitivne povratne informacije dobijamo s našim domaćim firmama i brendovima koji nas predstavljaju u najljepšem smislu širom svijeta. Npr, oduševio sam se kada sam vidio Ginesovu Zlatnu Džezvu na turi u Emiratima, koje je sjajno tržište za naše prehrambene brendove. Tu su i mnogi drugi primjeri, svakako, ali volio bih da se ne radi samo o individualnim slučajevima. Nažalost mi i dalje zaostajemo za ozbiljnom strategijom promocije i osnaživanje domaćih brendova na inostranim tržištima. 

Ove godine ste otvorili kancelariju u Londonu. Kakve su razlike između tog tržišta i Bosne i Hercegovine?

Balihodžić: London je naš san koji se polahko pretvara u realnost. Da budem skroz iskren, ostalo je tu još mnogo toga da se uradi. Kako sam prije par mjeseci rekao da oko Nove godine očekujem aktivan rad na tom tržištu i tim putem nastavljamo raditi i aktivno pregovarati s ozbiljnim klijentima. Međutim i dalje su to „baby steps“ ali imamo razloga da budemo zadovoljni. Da odgovorim na pitanje... Razlika je izuzetno velika, kultura poslovanja je drugačija, rasporedi zadataka, kreativna rješenja su „dublja“, trendovi su aktivni i trenutni... Kompleksniji su i komunikacijski kanali; dok kod nas Facebook ubjedljivo dominira, i sa Instagrom koji sramežljivo prati, u UK je tu aktivno u igri Twitter, Pinterest, Linkedin za B2B kompanije itd. S druge strane, kreativnost i uslužne djelatnosti su izuzetno na cijeni... Dok se kod nas mjeri cijena po sekundi ili slici,  Britanci gledaju na koncept koji se razvija iza toga i spremni su mnogo ulagati u to. Naravno, i finansijska moć je drugačija pa to u totalu mijenja poziciju tržišta.   

Često držite motivacione govore. Angažiraju vas najpoznatije kompanije iz cijelog regiona. Šta govorite ljudima? 

Balihodžić: Ubijeđen sam da je ključ uspjeha svake organizacije dobra motivacija uposlenika. Naravno, uz stručno osposobljavanje. Samo tako možemo doći do konačnih rezultata. Jer, ako motivišete nekoga a ta osoba ne zna šta treba uraditi, samo ste kreirali kontra efekat i motivisali neznalicu u neznanju. Tako da, ovisno o potrebni klijenta, edukacije variraju od tema; proda, javni nastup, kreiranje utjecaja, osnaživanje karaktera i samopouzdanja, korporativne kulture, komunikacija u firmi itd. 

Tema motivacije je ključna u svim ovim temama. A konstantno potenciram da bilo šta da radite, radite maksimalno korisno, maksimalno efikasno i ponudite rješenje koje će firma uvidjeti. S druge strane i kompanije moraju znati da uposlenici nisu „potrošni“ materijal i da kompaniju ne čine mašine niti zgrade, nego dobri, odgovorni, kvalitetni i motivisani ljudi.

Jednom ste rekli da vašu knjigu „Rođeni za uspjeh" niste napisali da bi se neko obogatio preko noći, nego upravo suprotno – da "puknete od posla". Očekujemo li ponekad previše od života?

Balihodžić: Imam zadovoljstvo da radim ono što volim iako sam dugo radio stvari koje mi nisu tako odgovarale. Mislim da sam lično svoj najveći kritičar i konstantno tražim razloge da se takmičim sa sobom, da sebi postavljam nove izazove i da budem najbolja moguća verzija sebe. Suština je da se konstantno nalazimo u centru jako puno negativnih priča: od političkog raskola, rasula u poslovnom sektoru, briga o porodici i mnogih drugih problema koje nas toliko zaokupiraju na ovom ipak malom parčetu zemlju. Gledati naprijed i tražiti svjetlo na kraju tunela nije nimalo jednostavno. Međutim, na kraju dana, naše akcije nas definišu. Kako se ponašamo, oblačimo, razgovaramo i sve ono što svakodnevno radimo. Ako promijenimo koncept razmišljanja, i prestanemo se toliko „brinuti“ o stvarima koje ne možemo promijeniti i prebacimo energiju na stvari koje možemo (prvenstveno rad na sebi), garantujem da ćemo svi bolje i ljepše živjeti. 
Svaka osoba se bori unutar svojih koncentričnih krugova, onda kada savladamo sopstvene strahove i izazove tek možemo početi rješavati tuđa. I da, niko ne kaže da je jednostavno, ali u tome i jeste razlika između uspješnih i neuspješnih. 

I da konačno odgovorim, ako smo spremni da se apsolutno 100 posto predamo ciljevima koje postavimo, da radimo 3-4 puta više od drugih, da i vikende prebacimo u aktivan rad, da manje spavamo u jednoj velikoj fazi života kako bismo sutra imali bolje uslove za život, nas ili naše djece, onda NE, ne očekujemo previše! Ali ako očekujemo da ćemo ispijajući kafe po cijeli dan, prosipajući šuplju i negativnu energiju na sve i svakako, onda DA, previše tražimo od života.