Macronova pobjeda nad radikalima i neuspjeh Angele Merkel u sastavljanju nove vlade

Piše: Haris Ljevo

Godina iza nas bila je izuzetno zanimljiva na političkoj karti Evrope. U nekoliko ključnih EU zemalja održani su predsjednički i parlamentarni izbori o kojima je zavisila i budućnost same EU.

Holanđani, Francuzi i Nijemci uspjeli su se donekle oduprijeti i odnijeti pobjedu nad ekstremizmom, što Austrijancima, ipak, nije pošlo za rukom. Španija je nakon duge borbe opstala cijela, ali borba se nastavlja i u novoj godini.

U aprilu su građani Francuske na predsjedničkim izborima birali novog predsjednika. Nakon dva izborna kruga pobjedu je ostvario  mladi liberal Emmanuel Macron, koji je u drugom krugu pobijedio kandidatkinju radikalne desnice Marine Le Pen. Evropa je tada konačno odahnula, jer nakon Brexita i Trumpovog izbora na čelo Amerike, svije bi se u slučaju pobjede Le Pen našao u skoro bezizlaznoj situaciji.

Većina Francuza je za Macrona glasala upravo iz straha da na čelo države ne dođe Le Pen. Danas, prema anketama u Francuskoj, većina građana ne odobrava ekonomsku politiku Macrona i nisu zadovoljni reformama koje provodi, ali su bili prisiljeni birati između dva zla, pa su izabrali ono manje.

Prije Francuza, u istoj situaciji su bili i građani Holandije, koji su na parlamentarnim izborima rekli NE populističkom desničaru Gertu Wildersu. Pobjedu je odnio Mark Rutte koji je nakon najdužih pregovora u historiji zemlje nakon 208 dana uspio sastaviti koaliciju od četiri stranke.

Građani Njemačke su u septembru izabrali sastav novog parlamenta (Bundestaga), a rezultati izbora šokirali su sve, kako u Njemačkoj tako i u cijeloj Evropi. Međutim, ni četiri mjeseca nakon održanih izbora, Njemačka još nije dobila novu vladu.

Kao što su ankete uoči izbora i prognozirale, pobjedu je ostvarila koalicija CDU/CSU aktuelne kancelarke Angele Merkel, koja će, najvjerovatnije, četvrti mandat biti na čelu njemačke vlade, čime će oboriti rekord Helmuta Kohla, koji je punih 16 godina bio kancelar Njemačke.

Koalicija predvođena demokršćanima osvojila je 33 posto glasova. Stranka Angele Merkel osvojila je najviše glasova, ali čak 94 mjesta manje u Bundestagu u odnosu na izbore 2013. godine, što za Angelu Merkel, predstavlja ozbiljan zadatak u sastavljanju koalicije. Pogotova kada se pogledaju i rezultati dosadašnjeg partnera SPD-a.

SPD je predvođen Martinom Schulzom dobio 21 posto glasova i 137 mjesta u Bundestagu, 56 manje nego na prošlim izborima. Izborni rezultat SPD-a je najgori rezultat partije u historiji, pa među socijaldemokratama nisu uopšte ni razmišljali o eventualnoj koaliciji, ali se pred kraj godine,ipak, pojavila mogućnost da SPD uđe u novu vladu kako bi se izbjegli novi izbori. Unutar partije prevladao je stav da se ide u potpunu reorganizaciju partije i pokušaj sređivanja stvari za naredne izbore.

Nakon izbornih rezultata Martin Schulz je kazao kako njegova partija ide u opoziciju, ali je istakao i kako je Angela Merkel uprkos najvećem broju glasova gubitnik izbora. Kada se sve uzme u obzir izgleda da Schulz nije mnogo pogriješio.

Najveći šok svakako predstavlja sjajan rezultat od 13 posto AfD-a (Alternative za Njemačku). Treće mjesto za radikalnu desničarsku neonacističku stranku i 88 mjesta u Bundestagu upalilo je alarm ne samo u Njemačkoj, već i u cijeloj Evropi. Prvi put nakon pada Adolfa Hitlera, u Bundestag su ušli ljudi koji se javno identifikuju s njegovim idejama.

Merkel je najavila da nema govora o koaliranju s AfD-om, umjesto toga je obećala borbu za povratak izgubljenog povjerenja birača, jer prema svim relevantnim procjenama najveći broj glasova koje je izgubila Merkel otišao je na stranu AfD-a.

U novu vladu najvjerovatnije neće ni stranka radikalne ljevice Die Linke, koja je osvojila 9 posto glasova i 60 mjesta u Bundestagu, četiri manje u odnosu na 2013. Oni su veliki protivnici politike Angele Merkel, ali i SPD-a, koje optužuju da su izdali principe ljevice.

Prema svim prognozama uoči i odmah nakon izbora, Njemačka je trebala dobiti tzv. Jamajka koaliciju (ime asocira na zastavu Jamajke crno-žuto-zelena). Crna CDU/CSU koalirala bi sa žutim liberalima FDP-om i Zelenim (Grune). FDP je dobio 10,7 a Zeleni 9 posto glasova. Iako među njima postoji dosta neslaganja oko načina na koji zemljom vlada Angela Merkel, bilo je za očekivati da će na kraju oni sastaviti novu vladu, ali do toga ipak nije došlo.

Pored izbora u Njemačkoj, najveću pažnju evropske i svjetske javnosti u posljednjem kvartalu 2017. Godine izazvala je situacija u Kataloniji. Katalonci su na referendumu većinom glasova, iako je izlaznost bila izuzetno niska, izabrali izlazak iz Španije i put u nezavisnost.

Nakon rezultata referenduma španski premijer Mariano Rajoy je aktivirao član 155. Ustava kojim se zabranjuju referendumi o nezavisnosti pokrajina, te je referendum suspendovan, dok su katalonski čelnici smijenjeni s pozicija i suočiili se s optužnicama.

Krajem godine u Kataloniji su održani izbori za regionalni parlament na kojima su izbornu pobjedu ostvarile političke stranke koje zagovaraju nezavisnost. Tako ćemo i u novoj godini biti u prilici da ponovo posmatramo neizvjesnost na političkoj sceni Španije.

Ono što su građani Holandije i Francuske uspjeli, građani Austrije nisu. Na austrijskim parlamentarnim izborima pobjedu su slavili desničari. Austrija je u Sebastianu Kurzu dobila najmlađeg kancelara u historiji zemlje, a njegov koalicioni partner biće desničarki populista Christian Strache, otvoreni EU skeptik i  protivnik migranata. Njegov ulazak u austrijsku vladu u EU se smatra  izuzetno opasnim.