Azil u Prači: Zašto se država ne petlja u svoje ugovore

BiH, (Patria) - Sarajevo je godinama bilo grad u koji su se ubacivali psi lutalice iz čitave BiH. U nekoliko navrata građani su svjedočili o brojnim psima koji su izbacivani iz kombija. Taj se kriminal nije mogao zaustaviti. I danas se govori da se prebacivanjem pasa u glavni grad druge opštine rješavaju problema sa psima lutalicama.

Davne 2011. godine pokrenute su inicijative da se brojni psi sklone sa ulica glavnog grada. Sjetimo se brojnih napada i povređivanja građana, posebno djece. Tada se Grad Sarajevo aktivira na rješavanju problema sa psima lutalicama. Daje se podrška formiranju skloništa za pse lutalice u Prači, u saradnji sa Fondacijom „Dogs Trust“.

Sporazum o sufinansiranju iznajmljivanja objekta skloništa za napuštene i izgubljene životinje u Prači u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde zaključen je 29. decembra 2011. godine.

Aktivnosti oko pripreme i realizacije ovog sporazuma vodilo je Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo. 

Potpisnici Sporazuma su: Ministarstvo privrede KS,  Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša KS, Grad Sarajevo, gradske i vangradske općine.

Sporazumom je definisano da je kapacitet objekta 500 pasa, a obaveze Grada na godišnjem nivou 100.000 KM. Ukupne obaveze svih potpisnika na godišnjem nivou iznosile su 942.000 KM.

U skladu sa Sporazumom, zaključen je Ugovor o iznajmljivanju objekta skloništa za napuštene i izgubljene životinje u Prači u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde sa vlasnikom „MURAI-KOMERC“ d.o.o. Vogošća, a godišnja cijena zakupa iznosila je 162.100,00 KM. Murai Komerc je privatna firma u vlasništvu Muriza Alića.

Ne zna se ko je sklopio ugovor sa Murai-komercom iz Vogošće, ali Grad Sarajevo je odmah odbio ove uslove: „Ugovor o korištenju usluga higijenskog servisa i skloništa za napuštene i izgubljene životinje nismo zaključili, budući da ne možemo prihvatiti plaćanje usluga u iznosu od 82.793,67 KM (ukupno 780.000,00 KM za sve potpisnice Sporazuma), a da o radu skloništa informacije prikupljamo iz medija i sa web portala“, zaključili su u Gradskom vijeću.

U Gradskom vijeću su tada priznali da je čitav projekat iznenada obavijen velom tajne: „Od Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, kao nosioca aktivnosti, nikada nismo dobili informaciju o ovom projektu, iako smo je u više navrata tražili.“

Već godinama novinari pokušavaju doći do informacija o ovom projektu, ali informacije kriju i navodni potpisnici ovog ugovora. Zašto? Nikome nije jasno.     

Po osnovu iznajmljivanja objekta za sklonište pasa za 2012. godinu Grad Sarajevo je izmirio u iznosu od 17.206,24 KM. Sljedeće godine Gradsko vijeće Sarajeva je uputilo Tužilaštvu Kantona Sarajevo zahtjev za istragom, utvrdivši da postoji osnovana sumnja da je bilo korupcije u  realizaciji ovog projekta. Kantonalno tužilaštvo godinama ništa nije preduzimalo a uplate Grada, opština i Kantona uskoro su prestale.

Tada počinje bruka za grad. O psima briga postepeno nestaje i pretvara se u dramu. Listovi u regionu donose dramatične fotografije ubijenih pasa koje uglavnom preuzimaju sa interneta. Mnogi psi su bestraga nestali iz ovog azila, a nije jasno gdje.

Prema nekim informacijama vlasnik azila Murai-komerc potražuje 3,5 miliona maraka od Vlade Kantona Sarajevo za pse o kojima navodno brine. Po podacima o izvršavanju ugovora, sve općine i Kanton su trebali godišnje uplaćivati oko pedesetak hiljada KM. Naravno, problem je visoke cijene zakupnine i azila za pse a onda i problematičan ugovor sa privatnom firmom koja nije ni potpisnik ugovora za ovaj projekat.

Za sada sve stoji i čeka makar istragu Tužilaštva koje u ladicama drži prijavu staru više od pet godina.