Odbor za žalbe policijskih službenika postao odbor za laž, žalbe i korupciju

SARAJEVO, (Patria)  - Veći broj policijskih službenika od Vijeća ministara tražio je zaštitu i izuzeće kompletnog Odbora za žalbe policijskih službenika. Slučaj je dobio karakter masovnog nepovjerenja u rad organa imenovanih od Vijeća ministara, pisala je Patria.

Svevlad Hoffmann, policijski službenik u činu Glavnog inspektora, zaposlen u Graničnoj policiji BiH, upozorio je pismeno ministra sigurnosti Dragana Mektića na nezakonitosti i sukob interesa u radu ovog odbora. O čemu se radi?

Vijeće ministara BiH je na sjednici od 9. novembra, imenovalo Grenka Arapovića na poziciju  pomoćnika direktora za unutarnju kontrolu Službe za poslove sa strancima, koje je u sastavu Ministarstva sigurnosti BiH. Prema zakonu je striktno propisano da sastav Odbora za žalbe policijskih službenika, uz četiri policijska službenika iz tri policijske upravne
organizacije iz Ministarstva sigurnosti, čine i tri državna službenika iz tri državna ministarstva: Ministarstva pravde, Ministarstva sigurnosti i Ministarstva civilnih poslova.

Grenko Arapović je u vrijeme imenovanja za člana Odbora za žalbe policijskih službenika bio državni službenik Ministarstva pravde BiH, ali je to svojstvo izgubio imenovanjem za Pomoćnika direktora Službe za poslove sa strancima, koje je u sastavu Ministarstva sigurnosti. Dakle, u Odboru za žalbe policijskih službenika nema niti jednog člana iz Ministarstva pravde BiH.

Nakon upozorenja Hoffmanna na ovu nezakonitost u državnim službama, odgovorom mu se javio Samir Rizvo, predsjednik Odbora za žalbe. Bolje bi bilo da nije jer se tragedija državnih institucija pokazala u punom obliku.

Naime, Rizvo je odgovorio lično Hoffmannu. U zaglavlju ovog poluprivatnog pisma Samira Rizve stoji evidencijski broj Sektora za međunarodnu saradnju i evropske integracije Ministarstva sigurnosti. Treba li napominjati da je na čelu tog Sektora upravo Samir Rizvo.

Naravno, pismo nema nikakvog zaglavlja, niti podsjeća ne nešto što odgovara u ime Odbora za žalbe. Ispod pisma sa brojem protokola Sektora za evropske integracije, stoji pečat sa potpisom ministra Dragana Mektića, kao izraz
posebne vrste samovolje. Taj pečat je, izgleda, skeniran kao i Mektićev potpis.

Hoffmann je presavio tabak i obratio se pismom ministru Mektiću, Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije kao i ombudsmenu za ljudska prava BiH: “Sektor za međunarodnu saradnju i evropske integracije
nema nikakve veze sa Odborom za žalbe policijskih službenika”. Radi se o pristrasnosti Samira Rizve u ovom predmetu.

“Predmet Ministarstva sigurnosti ne može biti naslovljen kao: “Vaša predstavka od 9.1.2018.”, nego u najmanju ruku: Službeni odgovor na predstavku ili obavijest sačinjenu od tijela javne uprave, a također bi trebao sadržavati i poučak o pravnom lijeku u slučaju da je stranka nezadovoljna sadržajem akta javnog tijela.”

“Predmetni akt Ministarstva sadrži tri pasusa, od kojih je jedan apsolutno neistinit, drugi irelevantan, a treći je paušalan”, piše ministru Mektiću Hoffmann.

Rizvo tvrdi da je u Odboru za žalbe samo jedan član Ministarstva sigurnosti.

U drugom pasusu pisma on navodi da je Arapović podnio ostavku na poziciju u Odboru za žalbe policijskih službenika 27. novembra prošle godine i da ne učestvuje u odlučivanju. No, Hoffmann iznosi samo jedno rješenje Odbora za
žalbe policijskih službenika od 4. januara 2018. gdje je Arapović naveden kao član koji je odlučivao na žalbu u jednom od predmeta. Dakle, gotovo mjesec i po dana nakon što je dao ostavku prvi čovjek odbora Samir Rizvo Arapovića inkorporira u odluke Odbora kojem je na čelu. A onda javno tvrdi da je on dao ostavku. Apsurd do apsurda.

Nakon svega Rizvo piše da je pokrenuta procedura za razrješenje Arapovića, ali ne piše putem kojeg tijela je ta procedura pokrenuta.

Dakle, u ovoj gomili kršenja zakonskih procedura koje je napravio Samir Rizvo, kao jedan od visokih funkcionera Ministarstva sigurnosti BiH, stoji davno posijano sjeme korupcije. Naime, ljudi koji vide kako se upravlja u
organima BiH, vide i užasavajuću ležernost u kršenju zakona i procedura.

Sve je moguće u državi u kojoj o postavljanju kadrova odlučuju stranački moćnici i sami nesposobni, poluobrazovani i puni predrasuda. Ako se neko i pita zašto nemamo pravnu državu kakvu bismo htjeli, državu u kojoj bismo svi bili
jednaki pred zakonom, neka pogleda ove apsurde koje proizvodi vlast sa nevjerovatnom dozom samovolje svojih vlastodržaca.

(S.O.)