POSLJEDNJA LINIJA ODBRANE Probosanska strana ne smije pristati na plan Murphyija i Schmidta za državnu imovinu, država Bosna mora biti jedini titular!

Piše: Rasim Belko

Malo ko je vjerovao da će Rezolucija o konsocijativnom federalizmu u BiH Evropskog parlamenta, donesena 15. februara 2017. godine, operacionalizaciju doživjeti šest godina poslije u homogenoj diplomatskoj partituri u troje SAD - Velika Britanija - EU.

No, nakon dvostrukog nametanja izbornih pravila kao uvodu u konačno rješenje tog pitanja u skladu s interesima Hrvatske, očigledno smo ušli u fazu kada se i pitanje državne imovine treba riješiti po identičnom modelu. Odnosno, po interesima Srbije i Hrvatske. A interesi su jasni, Bosna i Hercegovina kao zajednica država. Sve poslije bit će daleko lakši put podjele.

Početni čin realizacije Rezolucije o konsocijativnom federalizmu BiH, koja je donesena u vaktu kada su Evropom vladali pučani, konzervativci i demokršćani, bilo je instaliranje demokršćanskog desničara Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika u BiH. Znala je Angela Merkel, a znali su i njeni partneri da se izvođenje posljednjeg plana za podjelu Bosne može realizirati jedino s pozicije šefa OHR-a.

Zato je Schmidtov put do BiH vodio preko Dubrovnika i Andreja Plenkovića, sve ostalo je košmarna historija po državu BiH. Jer, od dolaska desničara Schmidta u Bosni i Hercegovini Ustav i demokratska pravila su adaktirani, a vrijede samo argumenti jačeg, ovlaštenog bonskim pravilima da nameće ono što je rezolucija o federalizmu zacrtala.

A zacrtala je da federalizam bude princip kojim se treba rukovoditi u razgovorima o budućem uređenju BiH. I tu na scenu stupaju partneri evropskih demokršćana i konzervativaca na međunarodnoj sceni.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država efektivno je trošila vrijeme na odgovore i saopćenja separatisti Miloradu Dodiku dok je čekala da se poslože stvari i razvoj situacije krene putem federalizacije. Danas su saopćenja sve rjeđa i bljeđa, ali zato ambasador Michael Murphy i sama Ambasada poručuju da i ne mora baš država Bosna i Hercegovina biti titular svega. Jer, kako ćeš podijeliti državu koja je vlasnik svoje teritorije.

Zato su se i dosjetili formiranja grupe eksperata za državnu imovinu koja po svemu sudeći treba da progura priču o podjeli teritorije i finišira prijedlog iz rezolucije.

U tom kontekstu treba biti posmatrana i današnja poruka Murphyija izgovorena u televizijskom programu: “Ako postoji imovina koja nije potrebna, ne morate je zadržati i država je može prebaciti na drugog vlasnika: općinu, kanton, pa čak i entitet”.

Iako na prvo čitanje djeluje kao možda i prihvatljiv kompromis, poruka američkog ambasadora je zapravo u dubinama sakrivena podjela države Bosne i Hercegovine. Jer, nije pitanje državne imovine postavljeno zbog potrebe za tom imovinom, već zbog činjenice da je zbog nje vođen rat. Rat koji je trebao da pocijepa Bosnu i Hercegovinu. Dakle, nije uopće upitno hoće li i trebaju li niži administrativni aranžmani dobiti na korištenje nešto iz državne imovine, bitno je da ona u kompletu bude upisana na državu Bosnu i Hercegovinu kao jedinog vlasnika.

I poslije toga staviti tačku, a pitanje korištenja riješiti odlukama državnih organa. Dakle, pitanje državne imovine je vrlo jednostavno, možda i najjednostavnije pitanje. Samo je očigledno problem što i partitura u troje SAD - Velika Britanija - EU ne žele da Bosna i Hercegovina sačuva teritorijalni integritet, odnosno vlasništvo nad svojom teritorijom. U tom slučaju bilo bi onemogućeno svako daljnje rasparčavanje Bosne osim novim oružanim silama.

Razlog zašto taj problem još čuči u grmu kao najopasnija zvijer i vreba sudbinu Bosne ne treba tražiti u unutrašnjim odnosima. Jer, ti unutrašnji odnosi definisani su mirovnim sporazumom i Ustavom kao dijelom tog sporazuma. A mirovni sporazum je kompromis zaraćenih strana. Dakle, vrlo je jasno da zaraćene snage - one koje su branile jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost BiH i snage koje su htjele njenu disoluciju nikada neće postići dogovor o tom pitanju.

U tom slučaju opravdano je pitanje koje to onda međunarodno pravo brane Amerikanci, njihovi avioni u niskom letu, Britanci i Evrpljani, ako dozvoljavaju da i tri decenije nakon agresije Bosni i Hercegovini nije omogućeno vlasništvo nad njenom imovinom - teritorijom.

I tu nema kompromisa. I da ratovat ćemo opet, jer podjela Bosne i Hercegovine, pa i kroz ekspertske grupe desničara Schmidta, znači naš nestanak. A nismo se naučili predati bez pokušaja da se odbranimo.

No, nema sumnje da partitura u troje SAD - Britanija - EU neće nastaviti s pokušajima rasparčavanja teritorije BiH. I to po modelu nešto entitetima (čitaj Dodiku), nešto kantonima (čitaj Čoviću), a što ostane za posljednji rezervat u međunarodnom poretku (čitaj Bošnjacima, Bosancima, ostalima).

E zato je jasno da probosanski politički spektar NE SMIJE prihvatiti rješenje Schmidtove “tajne” ekspertske grupe ili nametanje samog Schmidta. Jer, državna imovina nije crvena linija, ona je LINIJA ODBRANE i tu nema pregovaranja. Bosna i Hercegovina u trenutku agresije bila je međunarodno priznata država, danas je međunarodno priznata, suverena i MORA ostati cjelovita država.

Gospodo Murphy i Schmidt, ovaj put će vam Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci morati reći NE. I to NE podjeli Bosne i Hercegovine, koje znači i NE rezervatu za Bošnjake.

Ne pristajemo biti Indijanci, gospodo Amerikanci, Britanci, Europejci! A i ne bojimo se supersoničnih bombardera u niskom preletu!