Piše: Sead Omeragić
Kada je u maju prošle godine između Bratunca i Ljubovije otvoren most nazvan „Bratoljub“, sve je začinjeno jednonacionalnim susretom na sredini mosta, zagrljajima i poljupcima lidera Srbije i entiteta RS. Održani su nacionalistički govori puni tradicionalne patetike.
Do danas most nije otvoren. Zašto?
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tvrdio je da postoje određeni administrativni problemi od strane BiH u vezi sa otvaranjem mosta Bratunac-Ljubovija.
"BiH to sprečava, Srbija bi to završila", rekao je Dodik. U sve se uključio, po ko zna koji put neprincipijelno i licemjerno, član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, tvrdeći tokom trilaterale u Mostaru da je u BiH problem oko mosta zbog “određenih struja”.
Ivanić zna da BiH ima potpisane sporazume o granici sa svojim susjedima Crnom Gorom i Hrvatskom, ali nema sa Srbijom. Bosna i Hercegovina je odredila tim za pregovore, ali Srbija oteže sa pristupom pregovorima. Dakle, do Srbije je, bez obzira na izjave nekih nevjerodostojnih državnika.
Potvrdio je to i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić: "Mi smo spremni da odmah sutra počnemo raditi na tome. Lično sam nekoliko puta molio Nebojšu Stefanovića, ministra MUP-a Srbije, ali se oni ne oglašavaju. Ne znam zbog čega, ali vidjećemo. Sada je počela priča o granici pa će se vjerovatno i ta priča (o Bratoljubu, op. a) otvoriti", rekao je Mektić.
Ministar finansija i trezora Vjekoslav Bevanda, je puno prije upozorio da tzv. “Bratoljub” nema ni građevinske dozvole zbog nerješavanja imovinsko-pravnih odnosa.
„Nezavisne novine“ navode da im je „iz nekoliko izvora potvrđeno da trenutno Srbija koči postizanje sporazuma o graničnim prelazima, jer vjerovatno čekaju i kalkulišu s obzirom na to da je sada aktuelna priča o postizanju sporazuma o granici i razmjeni teritorija“.
Konačno, iz RS su priznali suštinu poblema kada su rekli da zemljište na kojem je most izgrađen treba da bude u vlasništvu Republike Srpske, a da ga onda oni daju na korištenje Bosni i Hercegovini. Naravno da su u Vijeću ministara te apsurdne zahtjeve odbili.
Time se u sasvim drugom svjetlu otkriva i neuvjerljivi govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je, po običaju bio neka vrsta podjele lekcija javnosti - „urbi et orbi“. Time je priča o granicama dobila svoju pravu dimenziju. Srbija niti želi pravedna granična rješenja, niti pristaje na ravnopravne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom.
Zašto, može se pretpostaviti. Ciljevi su već uobičajeno velikodržavni. RS kao entitet ima izvršnu i zakonodavnu vlast. Šta im još treba za sve elemente države? Teritorij i stanovništvo. Time i Dodikova papagajska priča o otcjepljenju dobija svoju dimenziju. Već je jasno da zbog toga redovno i uporno negiraju zvanični državni popis, a guraju svoju proizvoljnu akrobaciju kao popis bez ikakvog legitimiteta.
Na isti način žele uporno progurati jeftinu prevaru sa entitetskim vlasništvom nad zemljištem sa državnim graničnim prelazima pod državnom zastavom BiH. Gubljenje vjerodostojnosti jednog koncepta počinje gubljenjem vjerodostojnosti onoga što rade politički lideri.