U ime naroda: Kako smo postali „Stranačka zemlja"

SARAJEVO, (Patria) - Odlaskom iz SDA i osnivanjem nove stranke još aktuelnog premijera Elmedin Konakovića, političko organiziranje je dobilo apsurdne razmjere.

Ko se sjeća filma „Ničija zemlja“ o ratu u BiH? Danas kad bi se snimala neka modernija verzija tog filma mogla bi se snimiti „Stranačka zemlja“. Kako zaustaviti ovo apsurdno stanje? Možda bi neko trebao promovirati davnu birokratsku parolu: „Ne primamo stranke“.

Mi se pokazujemo kao bolesno društvo. Potvrđuje to ovo kloniranje stranaka. Ljekari bi rekli da se na sličan način množe ćelije na bolesnom kancerogenom tkivu.

Što se građana tiče, sve djeluje kao proces razmnožavanja beznađa.

Trebalo bi bošnjačke lidere upitati ko proizvodi haos? Da li su u pitanju uvijek susjedni centri moći? 

Naime, dok se dvije srpske i dvije hrvatske nacionalne stranke u BiH radikaliziraju i zatvaraju u vlastite oklope, ove sa bošnjačkom većinom se množe poput bakterija u nekoj neprijateljskoj laboratoriji. Bošnjaci ne proizvode stranke nego politički nered. Naime, oko čega se može složiti pedesetak stranaka? Da u dvije-tri ključne političke stranke utvrde pet zajedničkih ciljeva za očuvanje države, kome bi onda trebalo pedeset ili šezdeset stranaka, kojima se ciljevi isključuju?

U RS-u se nema šta majorizirati, jer je sve nesrpsko temeljito očišćeno. HDZ i Čović su jedini koji politički i na sve načine majoriziraju Hrvate u BiH. Za potpunu majorizaciju treba im još samo čista teritorija za čistu naciju. Što i zahtijevaju od evropskih demokrata.

Više se nećemo moći ni snaći na izborima. Gužva među strankama je veća od gužvi na glasačkim mjestima. Što se više stranaka množi proporcionalnom progresijom, sve je manje glasača i sve uvjerljiviji apstinenti.

Ima ljudi koji istinski žele dobro i misle do to mogu uraditi sa strankom. Ali, demokratija nije u broju stranaka.

Nijedna od bošnjačkih stranaka već godinama nije formirana u RS-u. Sve su u Federaciji i gotovo apsolutno u Sarajevu. Višegodišnja bitka za ovaj federalni tor gotovo je potpuno porazila ideju Bosne i Hercegovine.

Četiri godine između izbora oni će se raspravljati i politički se sukobljavati. Jedni daju izjave, drugi ih kritikuju zbog tih izjava. Samo stranke u bošnjačkom korpusu isukaju mačeve i počnu obračun još dok su zajedno u vlasti. U bilo kojoj drugoj civiliziranoj ili neciviliziranoj državi, ako stranke koje čine vlast ne rade zajedno i sa istim ciljevima, raskidaju saradnju i formiraju druge koalicje. U BiH se to stanje nekontrolisanog pljuvanja, čak i u toku zajedničke vlasti tretira kao obična tradicionalna predizborna trka.

Proizvodnja haosa je generalna pojava u bošnjačkom koprusu. Demokratija je zdrav politički život, a ne retrogradne političke akrobacije.

Za ovu političku bolest se čak i ne bi moglo reći da je pod kontrolom. Nadajmo se da je izlječiva. (S.O.).