Ruski rulet mirotvorca Vučića

Kada je lider Srbije Aleksandar Vučić, krajem januara 2018. davao izjave o rezultatima trojnog susreta sa Redžepom Erdoganom i Bakirom Izetbegovićem, djelovao je optimistično: "Ja sam uvjeren da ćemo uspjeti u zajedničkim naporima da obezbijedimo trajan i siguran mir i za srpski narod, ali i za Bošnjake i za Hrvate i za sve druge koji žive na teritoriji BiH…. Šta god da se dešava i kako god da se dešava - mir i stabilnost moraju da budu sačuvani."

Vučić se nadavao izjava o miru u BiH. Tako je septembra 2017., na početku posjete Sarajevu, rekao: “Bez obzira na ljutnju onih koji su za mene glasali, BiH u Srbiji ima pravog i iskrenog prijatelja".

Volio bih da se u BiH manje koristio rječnik optužbi na račun drugih naroda, a malo više rječnik zajedništva, rekao je Vučić, a zatim dodao “da Srbija nema nikakve pretenzije prema BiH, već samo želi da se poštuje Dejtonski sporazum.”

U februaru 2018. Vučić je tvrdio da službeni Beograd ima ”kristalno jasan stav prema BiH i da nema nijedan drugi interes osim mira i stabilnosti u regionu, kao i da se Srbi i drugi u BiH osjećaju bezbjedno.”

Ovo su kurtoazne izjave Vučića. Za lidera Srbije su beogradski mediji govorili da je dvostruka ličnost. Mi u BiH imamo posla sa njegovom dvostrukom politikom.

Bilo je i previše njegovih izjava u kojima se sa dozom cinizma podsmjehivao službenom Sarajevu. Odgovarajući na pitanje u vezi sa jednom reakcijom iz BiH, Vučić je zajedljivo dobacio da “zbog toga nije mogao spavati tri dana.”

Njegova nedavna mostarska priča na tzv. trilaterali bila je toplo-hladno. Ono što inače radi u razmaku od nekoliko dana ovaj put je skupio u jednom govoru. U suštini, pokazalo se da njegov režim ne želi rješenja problema sa Bosnom i Hercegovinom, prije svega sa pitanjem granica i u okviru toga sa mostom između Bratunca i Ljubovije, te sa uzurpacijom hidroelektrana na Drini.          

Nakon ubjedljive izborne pobjede u Beogradu, nije se u Mostaru morao dodvoravati svojim radikalnim biračima, ali je i tada bio u pitanju njegov radikalizam.  

Prema RS-u je apsolutno pokroviteljski raspoložen. Jednom je rekao da razumije kada Dodik i Čović tvrde da su i Srbi i Hrvati ugroženi u BiH, što je vrhunac licemjerja.

U aprilu prošle godine, nakon izbora, Vučić je rekao da je BiH najveća prijetnja stabilnosti u regiji i da bi probleme mogli izazvati odnosi između Bošnjaka i Hrvata: “Što god se dogodilo u Makedoniji, što god se dogodilo u Prištini, to ne može usporediti s onim što bi moglo i za što se nadamo da se nikad neće dogoditi u BiH”, rekao je Vučić za portal “Politiko”.

Historičar Milivoj Bešlin uočio je najbolje odnos Vučićeve Srbije prema Bosni i Hercegovini i drugim državama zapadnog Balkana. Naravno tu nije uključena Hrvatska, sa kojom je sve zajednički režirano do sitnica:  

“Srbija i danas pokazuje neskrivenu pretenziju da presudno utiče na vođenje državnih politika i u Makedoniji i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini, uz podrazumijevajuće Kosovo. Otuda, nije slučajna penetracija različitih struktura kontrolisanih iz Beograda u pokušaje državnih udara u Makedoniji i Crnoj Gori. U prvoj da bi se očuvala poželjna vladajuća struktura, a u drugoj da bi se srušila nepoželjna”, kaže Bešlin.

Politika Srbije prema Balkanu povezana je sa imperijalnom politikom Rusije.

“Zbog ukrštanja ove dvije imperijalne pretenzije – one realne ruske i ove tragikomične srpske – Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji se ne dozvoljava da same donose odluke o usmjeravanju strateških pravaca svoje spoljne i unutrašnje politike. I Rusija i Srbija sebe smatraju za ovlaštene da odlučuju umjesto njih. I kada se realnost raziđe sa srpskim ili ruskim predstavama, slijedi bijes i otvoreno prijeteće poruke – bilo da je riječ o crnogorskom i makedonskom učlanjenju u NATO, ili bosanskom priznavanju Kosova.

Svaka polurečenica može biti povod za sunovrat u ratnohuškačku i antagonizujuću atmosferu u regionu. A jednom, daleko bilo, ratni pokliči sa naslovnica kriminalnih tabloida mogu postati i stvarnost”, analizira Milivoj Bešlin.

Vučić je svoje specijalne veze sa ruskim liderom objasnio kada je priznao da “ne može javno reći šta je satima pričao sa Putinom u “četiri oka”. Ako ko i ima dilema sa njegovim umom, koji funkcionira kao rulet, treba ga napomenuti da je Vučić bio ministar informisanja u vrijeme režima Slobodana Miloševića. Ima tu ponajviše ruskog ruleta koji se igra na tuđim glavama.  

Piše: Sead Omeragić