Emisari na Kosovu: Gašenje svjetla u balkanskoj krčmi

Kako su kriza i raspad bivše Jugoslavije počeli i završila sa Kosovom, očito je da buđenje navodnog kosovskog problema znači i pokušaj Aleksandra Vučića da renovira Miloševićevo vrijeme i pokuša ostvariti djelimične velikosrpske ratne ciljeve. Je li moguće renoviranje ludnice, srušene devedesetih godina prošlog vijeka?

Vučić nažalost ide putem destabiliziranja regiona. Već godinama on prijeti ratovima i podiže tenzije. Onda uvodi periode smirivanja kao da je u pitanju nekakva politička psihijatrija. Kakvi su konačni ciljevi te politike? U vrijeme Miloševića sve se činilo preko emisara koji trebaju izazvati sukobe. Sjetimo se silnih afera koje su podizale nivo antialbanske mržnje.  Slično se ponovilo i ubistvom pet srpskih mladića u kafiću „Panda“ u Peći, na Kosovu. Kasnije se ispostavilo da iza masakra stoji Državna bezbjednost Srbije i da je cilj bio izazivanje međunacionalne mržnje. Naravno da je uspjelo. I nikada nije istraženo, iako su roditelji uporno tražili istinu o masakru njihove djece.

Vučić zna da je dovoljno jedno gašanje svjetla u krležijanskoj balkanskoj krčmi i da zlo krene.

Dakle, šta je danas u pitanju? Marko Đurić, šef kancelarije Vlade Srbije, nakon hapšenja je po drugi put krenuo među Srbe Kosova. „Pomoć“ na Kosovo je stizala i iz Bosne i Hercegovine, pa su na Kosovo stigli Mladen Ivanić i Milorad Dodik. Oni očigledno pokušavaju preusmjeriti jednu izgubljenu i besciljnu politiku. U isto vrijeme ubiru uobičajene predizborne poene. Jasno je da Ivanić nije smio pustiti Dodika da ide sam na Kosovo, a pogotovo Dodik Ivanića. Dodik se bez pokrića želi nametnuti kao važan faktor u rješavanju kosovskog pitanja?   

Svi dosadašnji pokušaji izazivanja napetosti i destabilizacije Kosova bili su suštinski besmisleni. Sjetimo se voza ukrašenog ikonama srpskih svetaca i ispisanom parolom “Kosovo je Srbija”, kao i dobro režiranog hapšenja Đurića. Sve te navodne napetosti i prosipanje sile i navodne hrabrosti sa srpske i sa kosovske strane postaju smiješne pred “Bondstilom”, najvećom bazom U.S. Army u Evropi.

Srbija, dakle, ne smije ništa Kosovu sa tolikom američkom vojnom silom, pa očito radi na pokušaju renoviranja običaja stare balkanske krčme.       

U kuloarima se jedno vrijeme govorilo kako je i moguće veliko preseljenje Albanaca iz pograničnih opština Kosova i Srbije, od Preševa do Kačanika i Srba iz sjeverne Mitrovice. To je, međutim, opcija koja može biti pogubna za, prije svega, režim Vučića.    

Mnogi su već počeli sa sumnjaju da srpsko povjerenje u Rusiju i nije najbolje rješenje. Naime, Kosovo je Vladimiru Putinu bilo alibi za Krim i to je izgovarano javno. Identično rješenje je i tzv. Donjecka Narodna Republika. Tamo se srpski dobrovoljci bore i ginu, pa nije jasna logika po kojoj ginu za Donjeck i podržavaju Krim, a govore o Kosovu kao dijelu Srbije. 

Stvari na Balkanu su previše komplikovane i globalno i lokalno. Previše je onih koji ne znaju prava rješenja i šta bi sa dilemama. Takvi najčešće ugase svjetlo. /A. Aljović/