Dodik ponovo ponizio žrtve zločina u Jasenovcu

Piše: Haris Ljevo

U Spomen-području Donja Gradina u nedjelju je obilježen Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina - genocida u koncentracionom logoru Јasenovac.

Obilježavanju Dana sjećanja prisustvovali su predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, premijerka Željka Cvijanović, predsjednik Narodne skupštine Nedeljko Čubrilović, ambasadori, delegacija iz Srbije, predstavnici međunarodnih misija u BiH, delegacije Jevreja i Roma, te vjerski predstavnici.

Na grobnom polju "Topole" u Spomen-području Donja Gradina vijenac su položili i specijalni predstavnik EU u BiH Lars Gunar Vigemark i ambasadori Rusije, SAD, Njemačke, Holandije, Slovenije i Velike Britanije u BiH, kao i predstavnici OEBS-a i OHR-a. 

Da žrtve padnu u drugi plan i ove godine se pobrinuo Milorad Dodik, koji je održao govor duži od 12 minuta u kojem je istakao stradanje Srba, usput je spomenuo Jevreje i Rome, dok je potpuno zaboravio da su u Jasenovcu stradali i brojni Bošnjaci, Hrvati i drugi koji se nisu slagali s politikom ustaškog režima.

- Ubijali su nas gdje su stigli, bez povoda. Očigledno su u tome uživali jer nikada nisu stali, prestali, čuli zov i plač majke i djeteta. Pokušavam da savladam svoju tugu koju sam naučio još kao dječak, kada me je deda doveo ovdje u Jasenovac i nisam shvatao o čemu se radi. Kasnije sam shvatio da je taj osjećaj bio strah, strah od ustaša, od NDH-a koja se uvukla u moje biće i biće svih ljudi ovog kraja kao dominantan odnos prema stravičnom režimu koji je gnusno pobio naše sunarodnike: Srbe, Jevreje, Rome, ljude koji drukčije misle. To je bio državni projekt NDH za koji nikada niko nije odgovarao i koji danas nema zvaničnu kategorizaciju kao genocid.

Ovdje sam dolazio svake godine i prije nego što sam postao ovo što jesam, ovo mjesto je uvijek tjeralo čovjeka da zašuti jer nema šta da kaže. Sada znam da moramo da govorimo o ovome da ne bi bilo zaboravljeno, odneseno na tamna mjesta historije. Da se ne bi ponovila užasna bol i jauk koji su mogli samo da čuju krošnje i nebo iza nas. Narod koji je izašao iz prvog velikog rata potpuno devastiran, nije imao ni priliku da se oporavi a stigao je drugi veliki rat koji je nastavio istu priču. Ubijanje i stradanje Srba – kazao je Dodik.

Većina stvari koje je Dodik izrekao, nisu netačne, ali pitanje je koliko je moralno da o tome govori čovjek koji otvoreno negira, a nekad je za svoje političke ciljeve priznavao, genocid u Srebrenici. Dodikova vlast u RS-u iz budžeta izdvaja ogroman novac za pomoć nalogodavcima i izvršiteljima genocida.

Dodik je na ovom mjestu prošle godine napravio skandal odbivši da se rukuje s američkom ambasadoricom u BiH Maureen Cormack. Odbijanjem da se rukuje s ambasadoricom koja je došla i odala počast žrtvama direktno poručio kako je bitniji on od hiljada ubijenih u logoru.

Dodik je još jednom, svjesno, zanemario naučna istraživanja o stvarnom broju žrtava jasenovačkog logora kako bi se obračunavao s političkim protivnicima u BiH. Dodik je govorio o stotinama hiljada ubijenih.

Prema podacima Američkog Muzeja sjećanja na žrtve Holokausta iz Washingtona u Jasenovcu je stradalo između 77 i 99 hiljada ljudi; Centar Simon Wiesenthal govori o 85.000 žrtava, dok je Spomen područje Jasenovac prije četiri godine objavilo izvještaj o 83.145 žrtava. Njihov stav dijeli i, vjerovatno, najrelevantniji historičar na polju istraživanja događaja tokom Drugog svjetskog rata u NDH Slavko Goldstein.

Međutim, ovi podaci ništa ne znače Miloradu Dodiku i historičarima iz RS-a koji manipulišu brojem od 700.000 srpskih žrtava. Dodik svjesno manipuliše podacima i želi prikazati kako su u logoru Jasenovac stradali isključivo Srbi i Jevreji, dok prešućuje hiljade ubijenih Bošnjaka i Hrvata, te pripadnika desetina nacionalnih manjina.

Razlog za manipulisanje brojem i nacionalnom pripadnošću žrtava leži u tome da Dodik, treba biti pošten pa reći da u tome nije usamljen, želi stvoriti lažnu sliku u javnosti o tome kako su Bošnjaci i Hrvati u Drugom svjetskom ratu bili na strani zla, odnosno fašisti, dok su na strani antifašizma bili uglavnom Srbi.

Takvu tezu Dodik je upakovao u rečenicu koju je izrekao na komemoraciji prošle godine; „Da je Republika Srpska postojala 1941. godine, ne bi im se ni dogodio Jasenovac“.

Radi se o klasičnom izvrtanju teza. Ovom izjavom želio je poručiti da se, naprimjer genocid u Srebrenici, desio kao preventivna mjera kako bi se spriječio neki novi Jasenovac. Strašno.

Činjenica je da su u Jasenovcu najviše stradali Srbi i Jevreji, ali i hiljade pripadnika drugih naroda, među njima Hrvata i Bošnjaka, koji su se protivili zločinačkoj politici tadašnje Pavelićeve kvislinške tvorevine NDH.

Jednako, poput Dodikovih i izjava njegovih istomišljenika, zabrinjava šutnja historičara, koji svojim prešućivanjem na totalnu reviziju historijskih činjenica daju zeleno svjetlo Dodiku i nekim budućim dodicima da nastave s ovom praksom.

Dok god se na ovakve slučajeve bude gledalo potpuno ignorantski, nastavit će se praksa da se svako nekoliko godina na broj žrtava dodaje po jedna nula.

Jer, odavno smo, valjda, naučili da su žrtve samo sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva.