BiH, (Patria) - Goran Simić, predsjednik Internacionalnog PEN-a BiH, obratio se 11. aprila 2018. kolegama iz Upravnog odbora i članovima PEN-a BiH, predlažući projekat:
- Imam ideju da razradim projekat "Pisci u zatvorima u BiH" gdje bi organizovali književne radionice sa zatvorenicima koji iz bilo kojih razloga služe kazne. Ovaj projekat bi se odvijao u saradnji sa Društvom pisaca BiH. Naravno, treba mi vaša velika pomoć i svaka pomoć člana na razradi i definisanju ove ideje bi mi itekako dobro došla. Molim vas da mi se javite sa sugestijama - zatražio je Simić mišljenja.
Navedeno je da će se tretirati svi KPZ-ovi u BiH Sarajevo, Zenica, Tuzla, Mostar, Banja Luka, Foča, Orašje i Istočno Sarajevo. Mnogi su bili „zabrinuti“ da bi se među ovim „piscima u zatvoru“ mogao naći i Radovan Karadžić, ali on srećom nije u BiH.
Neki članovi PEN-a su se javili Patriji i upozorili na moguće posljedice ovakve ideje.
Isti dan Simiću se, kroz razradu ideje, javila pjesnikinja Enesa Mahmić, koja je rođena u Maglaju, a živi u Sloveniji, inače odnedavno članica PEN-a BiH:
- Već nekoliko mjeseci razmišljam da napravim knjigu priča i fotografija sa zatvorenicama u KPZ Tuzla.
Tamo se nalazi pjesnikinja Dana Škrba, vjerovatno ste upoznati sa njenim slučajem i neetičnim izvještavanjem medija, koji su mjesecima lešinarili. Naziv knjige: O čemu sanjam
Koncept: 10 zatvoreničkih priča, 60 stranica: 5 stranica predgovora+ 40 stranice o zatvorenicama (tj. 10 zatvoreničkih priča po 4 stranice) + 10 stranica fotografija (tj. 1 fotografija zatvorenice) + 5 stranica recenzije.
Navedena fotografija može biti portret zatvorenice, međutim ako neka od učesnica ne želi da otkriva identitet u knjigu možemo staviti fotografiju npr. njenih ruku ili fotografiju nekog predmeta koji voli: knjiga, naočale, paklo cigareta, cipele, neka haljina koju je sašila, slika koju je naslikala, etc – piše Enesa Mahmić, otvarajući na svoj način temu predsjednika Simića.
- Posebna napomena: Od zatvorenica ne očekujem da govore o zločinu. Ne želim da ponovo prolaze kroz tu traumu, niti želim da ih stavljam u neugodnu situaciju, a ponajmanje želim da pravim ikakav senzacionalizam. Pitanja na koje bi odgovarale zatvorenice bile bi npr: Ko sam ja? O čemu sanjam? Čega se plašim? Šta volim?, etc. Broj radionica: 5. Materijal za knjigu bih prikupila na radionicama, koje bi se realizirale u sklopu njihove redovne okupaciono- radne terapije. Nadam se da ćete mi izaći u susret i pomoći da realiziram ovu ideju i završim knjigu - piše Enesa Mahmić.
Ovo uzimanje Dane Škrbe za primjer „neetičnog novinarskog izvještavanja i višemjesečnog lešinarenja medija“, djeluje šokantno. Naime, Dana Škrba je u toku intimnog odnosa zaklala dobrinjskog fotografa Mustafu Bukvića, što je i sama priznala. Zbog posebno brutalnog ubistva osuđena je na 14 godina zatvora i kaznu izdržava u KPZ Tuzla. Niko ne zna za bilo kakvu ozbiljnu spisateljsku djelatnost ove zatvorenice.
U svijetu, pa i u BiH, uobičajene su filmske ali i pozorišne predstave po zatvorima. Moguće su i ovakve pjesničke ekspedicije, ali stvar postaje ozbiljna ako se pogleda i “posebna napomena” Mahmićke: “Od zatvorenica ne očekujem da govore o zločinu. Ne želim da ponovo prolaze kroz tu traumu, niti želim da ih stavljam u neugodnu situaciju”… Da li to znači da se uopšte neće govoriti o razlozima zbog kojih su “pisci u zatvoru”? Da se neće govoriti zašto su kažnjeni? Moglo bi se zaključiti kako su u pitanju politički progoni? Neće se, recimo, reći da je Dana Škrba brutalno ubila čovjeka. Zašto bi inače svijet davao novac za tamo neke ubice? PEN BiH će vjerovatno iz brojnih izvora dobiti novac za ovaj svoj projekat. Čak i za naivne, zaključak je sasvim jasan: U Bosni i Hercegovini zatvaraju nevine pisce, koji su iza rešetaka iz “nepoznatih razloga”. Može se i zamisliti kako će se tretirati ime ove države širom svijeta. Naravno, ukoliko se u razradu ideje predsjednika PEN-a ne uključe ozbiljno članovi PEN-a i javno mnijenje u ovoj državi. /S. Omeragić/