Gasal-Vražalica: Čast je kada vas iz HDZ-a optuže da ste nacionalni izdajnik

Piše Amina Čorbo-Zećo

Nakon izlaska državne zastupnice Maje Gasal-Vražalica iz rukovodstva Demokratske fronte, dio kritičara smatra da je ta stranka izgubila mnogo, ali i sama politička scena u zemlji. Ova profesorica njemačkog jezika i književnosti u Predstavničkom domu Parlamenta BiH ponudila je mnoge inicijative u četiri godine svog mandata.

"Do zadnjeg sam vjerovala i nekako u dubini sebe se nadala da će DF sve svoje sujete ostaviti po strani, da će to učiniti i stranke koje su trebale biti dio blok-platforme, i da ćemo biti snažna alternativa, da ćemo se fokusirati na izbroni program koji će jednostavnim jezikom za svaki dio Bosne i Hercegovine ponuditi rješenja koja ćemo realizirati, ukoliko blok dobije povjerenje građanki/a na predstojećim izborima. To se nažalost nije desilo, idemo svako svojim putem, a u DF-u više niko ne priča o tome s čim ćemo izaći pred građanke/građane, već ko je na kojoj poziciji i na kojoj listi. Ja sam mnogo puta postavila pitanje s čim mi to planiramo izaći pred građanke/građanke, a odgovori su svodili na konstataciju da to i jeste najvažnije pitanje", kaže Gasal-Vražalica u intervjuu agenciji Patria.

"Ne bih sebi davala na značaju, ali činjenica jeste da je Demokratska fronta imala dobar i vrlo aktivan klub u ZD PS BiH. Kolega Damir Bećirović i ja smo bili najaktivniji zastupnici Demokratske fronte, međutim rukovodstvo Demokratske fronte se nije vodilo time šta je ko i koliko uradio u ovom mandatu, niti je ikad napravljena evaluacija programa na osnovu kojeg smo dobili madat 2014., već su kriteriji bili bazirani na ličnim i subjektivnim procjenama par pojedinaca i pojedinki u rukovodstvu. Kada pogledate gdje su pojedinke i pojedinci iz kluba zastupnika/ica DF u ZD BiH, sve će vam biti jasno. Žalosno je da kvalitetni ljudi spadnu na subjektivnu procjenu par pojedinaca u rukovodstvu stranke, ali na toj matrici počiva većina stranaka u Bosni i Hercegovini", tvrdi ova državna zastupnica.

Kaže da se nametala radom, inicijativama, zakonskim izmjenama i dopunama, kontaktima sa najugroženijima, te da je kroz sve to promovirala i stranku u cjelini.

"To u stvari pokazuje da i kad imate savršen stranački program, morate imati osobe koje će ga iznijeti bilo u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, a možete čak imati i prazan papir, a da imate pojedinke i pojedice koje/i rade u korist građanki i građana i time su svi na dobitku. Ja nisam kalkulisala, jer sam smatrala da smo mi drugačiji i da će se cijeniti rad, rezultati, odgovornost i lojalnost. Da sam kalkulisala i samo sebe gledala, mogla sam još četiri godine sjediti u PS BiH, jer sam od drugih stranaka imala ponude koje garantiraju ulaz u parlament, ali to onda više ne bih bila ja, jer se ovdje ne radi o poziciji već o borbi za principe na osnovu kojih ćemo biti jednako i ravnopravno tretirane/i, a osobito vrednovani na osnovu mjerljivih kriterija, a ne na osnovu volje i raspoloženja „rukovodstva“. 

Ovo nije odlazak iz politike, ovo je borba za principe, za slobodu, jer najljepše je biti slobodna i ne ovisti o nečijoj volji. Kad tad će se stvoriti plodno tlo za nas koji se nadmećemo radom, hrabrošću i odgovornošću, a ne dobrim relacijama, odnosno podobnošću. Ja sam smatrala da sam dio nečega što se bori protiv ovog sistema, a onda se ispostavilo da je sistem preslikan i da vrijede isti kriteriji kao i u onom sistemu koji me je natjearo da se politički angažiram i pokušam boriti protiv njega. Šta je svrha i po čemu se onda razlikujemo od drugih stranaka?! Ja to niti želim niti mogu, jer da mogu već bih imala stranačakog staža u nekoj stranci prije Demokratske fronte. Na kraju, ko je na dobitku, a ko na gubitku pokazati će vrijeme". 

PATRIA: Jedna ste od najaktivnijih zastupnica u Predstavničkom domu PSBiH. Nerijetko ste bili meta napada i uvreda od strane kolega, ali i koleginica. Šta zamjerate najviše vašim kolegama u parlamentarnim klupama? 

GASAL–VRAŽALICA: Ne zamjeram to što su me napadali, jer je to meni zapravo bila potvrda da sam na pravom putu. Napad na osobe poput mene koje Bosnu i Hercegovinu vole i žele joj dobro sa svim njenim razlikama od strane osoba koje svojom nacionalnom retorikom već dvadeset godina drže Bosnu i Hercegeovinu u zamrznutom stanju može samo biti dobar pokazatelj da nismo sve/i iste/i i da ima zastupnica/zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH koje/i predstavljaju sve građanke i građana, a ne samo poneki tor.

Činjenica jeste da ukoliko radite svoj posao trpite više napada i manje vas vole bilo da se radi o stranci ili skupštini. Model koji egzistira u političkom miljeu Bosne i Hercegovine je afirmativan za ćutologe i klimoglavce, jer još uvijek nismo dostigle/i taj stepen odgovornosti spram građanki i građana i ne osluškuje se njihov glas. Oni/e koje/i to pak čine će svojom pojavom još jedno izvjesno vrijeme biti incident, umjesto pravilo. Ono što je meni neshvatljivo jest nepodržavanje incijativa koje su išle u smjeru poboljšanja vrlo teškog života osoba sa invaliditetom, djece sa poteškoćama u razvoju i njihovih porodica, kao i mladih koji su zanemareni od strane države, zbog čega napuštaju Bosnu i Hercegovinu, ali kada se vratimo na model etnonacionalnih stranka koje svoju izbornu platformu temelje samo i iskuljučivo na ratnoj retorici i potpirivanju etnonacionalnih tenzija, logično je da njih životni i stvarni problemi građanki i građana ni ne zanimaju, te su pokušaji koji idu u smjeru realnog odmah u startu osuđeni na propast. Nadam se da će u bliskoj budućnosti birači tražiti više od političkih stranaka, koje će onda zbog tih zahtjeva imati odgovorne i hrabre ljude na listama, a koji će onda u skupštinama prije svega raditi i radom zastupati interes građanki i građana, te hrabro mijenjati političku paradigmu. 

PATRIA: Nedavno vam je jedan kolega iz HDZ-a poručio da mrzite Hrvate!? Vi se izjašnjavate kao Hrvatica. Je li došlo vrijeme za kraj onima koji dodjeljuju legitimnost narodima i osobama, posebno u vrijeme kada odlaze mladi ljudi iz zemlje i to trbuhom za kruhom?

GASAL–VRAŽALICA: Kada vam netko iz HDZ BiH kaže tako nešto, to ni u kojem slučaju ne može biti uvreda, već naprotiv pohvala.  HDZovke/HDZovci ne mogu da pojme u svojoj glavi da postoje Hrvatice i Hrvati koje/i su u nekoj drugoj stranci, njima je to veleizdaja ili kako oni vole reći nelegitmna/nelegitimni predstavnica/predstavnik naroda, a na prošloj sjednici su sve nas koji nismo u HDZ BiH nazvali gubitnicima. Zahvaljujući toj matrici koja je samo njima dobro došla, zbog koje žive u paralelnom svijetu odvojeni od realnog, Hrvatica i Hrvata je svakim danom sve manje u Bosni i Hercegovini, tako da oni nisu legitimne/i predstavnice/i hrvatskog naroda, već zaštitnice/i nelegalno stečene imovine, majorizatori naroda kojeg predstavljaju. Ne smatram da je ured za dodjeljivanje žiga legitimnosti u centrali HDZ BiH, ali je činjenica da mnoge/i smatraju da je legitimnost u strankama sa nacionalnim predznakom. Žao mi je što naše građanke/i ne vide da je zbog takvog načina razmišljanja i biranja tih i takvih predstavnica/ka, njima sve gore i da su oni iz dana u dan sve siromašniji, a „legitimne/i“ predstavnice/ici sve bogatiji.

Jasno mi je da su zbog loše ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini i partiokratije/liderokratije mnoge/i građanke/ni prisiljene/i djelovati pod okriljem etnonacionalnih stranka, jer je to jedini način da se zaposle ili zaposle svoje najbliže u javni sektor i time misle da su riješili sve svoje brige i probleme. Povinovanje i naklonost tim partijama i prihvatanjem modela podobnosti umjesto kompetentnosti se nanose nesagledive posljedice kako trenutnim generacijama, tako i nadolazećim. To znači da se zbog težnje da zaposlite sebe ili svoje u javni sektor morate povinovati pravilima igre stranke koja je u tom dijelu Bosne i Hercegovine vladar života i smrti i da kako vama tako ni vašim pokoljenjima ne smije pasti napamet da se pobunite ili ne daj bože izađete na proteste i iskažete svoje nezadovoljstvo po bilo kojoj osnovi. Vi zbog prihvatanja tog modela bivate regrutovani u armiju za ispunjavanje njihovih ličnih ciljeva, liječenje kompleksa i hranjenje sujete. Rezultat je da imate koliko toliko sigurna novčana primanja, ali nemate života i zato se danas dešava da iz Bosne i Hercegovine odlaze čak i one/i koje/i imaju radno mjesto. To je posljedica prodavanja duše đavolu. Ja niti mogu niti želim biti predstavnica hrvatskog naroda po uzoru na HDZ BiH, jer su mnogi od njih samo legitimne/i predstavnice/i kriminalnog miljea. 

PATRIA: Generalno ocjenjujući rad Parlamenta u ovom mandatu kako biste komentirali činjenicu da je usvojeno samo 14 zakona?

GASAL–VRAŽALICA: Upravo zbog gore opisanog modela bavljenja politikom, koji sa politikom u pravom smislu te riječi baš i nema neke veze, vrlo malo je onih koje/i su zaposjele/i skupštinske klupe kako bi radili u općem interesu, većina je tu kako bi slijedila uskostranačke interse bazirane na držanju zamrznutog stanja u društvu. Taj model nije specifičan samo za one koje/i su u zakonodavnoj vlasti, već i za one u izvršnoj. Bosna i Hercegovina vapi za odgovornim političarkama i političarima, koji će u toku svog mandata ići po mišljenje među građanke i građane, kreirati incijative i zakone na osnovu njihovih potreba, a ne na osnovu interesne skupine unutar matične stranke. 

PATRIA: Neki spočitavaju da Vijeće ministara nije dovoljno predlagalo zakona, a drugi upravo poslanicima, jer i vi imate pravo predlagati zakone. Na šta ste ponosni u toku svog mandata?

GASAL–VRAŽALICA: Vijeće ministara BiH, kao i vlade na svim ostalim nivoima su izbor lidera stranaka. Dakle, na lisama će se naći one/i koje/i su u većini slučajeva također izbor lidera partije, ali volja građana može utjecati na to ko će u konačnici sjesti u skupštinsku klupu. Delegiranje osoba koje će biti u izvršnoj vlasti je direktan pokazatelj da su to najodaniji ljudi lidera ili pak najzaslužniji po kriterijima ko je opet definira sam lider. Kada se onda nađu u izvršnoj vlasti, na osnovu volje lidera partije, vrlo mali broj tih i takvih će raditi svoj posao, posao ministrice ili ministra. Tu se sprovodi ono što je volja lidera, pa ako je volja lidera da se u četiri godine mandat ne radi ništa i blokira svaki pokušaj napretka i/ili reforme, onda će to tako i da bude. Pošto mi živimo u eri podobnosti, a ne kompetentnosti i odgovornosti, sasvim je i očekivano da imenovane/i gledaju u oči lidera, a ne građanki i građana. Naposlijetku, on je taj koji ih je postavio tu gdje jesu i nerealno je očekivati da one/i imaju tu hrabrost da se drznu i rade svoj posao. Ako se i drznu, tu se im je kraj i na njihovo mjesto dolazi neko drugi. Da postoji institut prijevremenih izbora i drugačiji model izbora izvršne vlasti, nas bi sve u kompletu bilo sevap raspustiti. 

PATRIA: Po zanimanju ste profesorica njemačkog jezika i književnosti. Obrazovanje nije oblast koja je na državnom nivou, ali je svakako jedna od krucijalnih stvari za jedno društvo. Mislite li da obrazovanje treba staviti pod jedan krov i u jedno ministarstvo? 

GASAL–VRAŽALICA: Prije svega mislim da je obrazovanje gorući problem i da zaslužuje reformu prije bilo kojeg drugog sektora. Ako pričamo o ekonomiji, korupciji, kriminalu, pravosuđu, zdravstvu, sve je to također važno, ali ako nemate obrazovanje kojim ćete izgraditi i stvoriti kvalitet koji će se onda uhvatiti u koštac sa svim pobrojanim ranama našeg društva, onda smo džaba krečili. Ako bismo sad krenuli u kampanju sa pričom da nam treba jedno ministarstvo obrazovanja, došli bismo do prepucavanja na svim nivoima i pričalo bi se o toj zgradi i preuzimanju nadležnosti, a suštinski ne bismo ništa niti problematizirali niti riješili. Ja svakako jesam za jedno ministarstvo obrazovanja, ali znam i koliko je to u ovom haosu u kojem živimo nerealno i koliko bi ustvari ta inicijativa bila populistička. Do nje se samo može doći na način da stvarate blok partija koje imaju jednake ili približno jednake ciljeve za akcione, umjesto reakcionog djelovanja. To je ono što sam ja slijepo vjerovala da će se na ovim izborima i desiti. Vjerovala sam da će se građanske i sve one partije koje su kontra ovog zamrznutog i neodrživog stanja po bilo kojem osnovu okupiti i stvoriti zajedničku predizbornu platformu s kojom će izaći pred građanke i građane. U toj platformi će pobrojati i narodskim jezikom objasniti šta bi pojedina aktivnost za koju se mi zalažemo i koju planiramo sprovesti ukoliko nam građanke i građani daju povjerenje, značila za sve nas. Vjerujem da bismo se mogli složiti oko obrazovanja, zdravstva, ekonomije, ljudskih prava. Na ovaj način bismo pokazali da postoji alternativa koja je prepoznala stvarne probleme našeg društva, koja nudi rješenja i koja je okupila snagu koja se s tim može izboriti u postizbornom periodu. Budući da to nismo uspjeli učiniti, sumnjam da će u skorije vrijeme biti te snage koja će rješavati, umjesto konstatovati. 

PATRIA: Članica ste Zajedničke komisije za ljudska prava i Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PS BiH. Zašto su žene u politici rijetkost? Nažalost, često se stiče dojam da su žene na nekim pozicijama samo jer su žene, pa se gubi smisao njihovog djelovanja. Šta promijeniti i na koji način promijeniti i svijest samih žena?

GASAL–VRAŽALICA: Žena u političkim partijama ima sasvim dovoljno, samo pobude iz kojih je većina njih došla da bi se bavile politikom su jednake pobudama muškaraca u političkim partijama. Sjedi i ne talasaj, budi uz predsjednika i muškarce oko njega, te čekaj na sadaku i da budeš prepoznata od strane muškaraca, jer oni su ti koji procjenjuju, ocjenjuju, znaju, mogu, daju, uzimaju, pišu i brišu. Da to nije tako, mi danas ne bismo pričale o tome. Ako analizirate liste političkih partije bilo koje orijentacije, osobito recimo Kanton Sarajevo, jer glavni grad jedne države bi trebao da bude ogledalo svim drugima, onda ćete ustanoviti da su 90% muškarci nositelji kandidatskih listi. Jeste li zabilježili negdje otpor, saopćenje, ne daj Bože pobunu žena u partijama ili ovih asocijacija, foruma i odbora?! Niste, jer ih nema.

Šta možemo zaključiti? Pa da se žene slažu s tim da gledaju u leđa kolege, usprkos tome što su mnoge moje kolegice bile aktivnije u mandatu, imaju jasne argumente da se bore za pozicije koje im osiguravaju ulazak, jer mnoge od njih to naprosto zaslužuju i mnoge od njih bi trebale biti na tim pozicijama, jer su za tu poziciju borile radom, aktivizmom, afirmacijom stranaka kojima pripadaju, medijskim nastupima i prepoznatljivošću među građankama/nima, statistikama koje govor o njima kao zastupnicama i slično. Ne, rijetke od njih će krenuti u traženje pozicije koju zaista i zaslužuju, jer je strah od toga da budu skros marginalizirane i zbačene sa strane veći od traženja mjerljivih kriterija rangiranja kandidatkinja/ata na listama. Sve dok je to tako, većina žena u partijama ni ne zaslužuje bolje i više, jer ako su takve u partijama, nerealno je očekivati da će se zalagati za promjene ili politiku ravnopravnosti u vanpartijskom svijetu. 

PATRIA: Kakva su vam očekivanja za Opće izbore u oktobru? Kako animirati ljude na što veću izlaznost? Da li će građani sami biti krivi ako ne bude promjena o kojima govore, za sada samo na različitim forumima i uz kafu?

GASAL–VRAŽALICA: Ne očekujem apsolutno ništa. Voljela bih da griješim, ali mislim da će biti manja izlaznost nego prethodnih izbornih ciklusa. Jedan od razloga je taj što se mnogo ljudi iselilo, a drugi što mnogi ne vide alternativu. Oni koji moraju uslikati svoje listiće i dostaviti ih na određene adrese će izaći na izbore i to je sasvim dovoljno da se potvrdi ovo što i sad imamo. Slažem se i da je mnogo onih kojih sjede na kafama i u šiša barovima i smatraju da je sasvim „in“ ne izaći na izbore, a spremni su naredne četiri godine biti facebook aktivistice/i i krizirati sve i svašta, ali da bi se one/i osvjestili mora postojati ta neka snaga, taj neki blok koji će ući među njih i naprosto im vratiti nadu i mogućnost da žive bolje u svojoj domovini. Ko će biti krivac za sve to? – One/i koje/i su propustile/i šansu da ponude alternativu, platformu i spuste sa oblaka, jer već predugo lete bez kerozina. A stara narodna kaže, što viši let – to teži pad!

Amina Čorbo-Zećo je novinar u novinskoj agenciji Patria @AgencijaPatria