Genocid, najskuplja srpska riječ

Piše: Haris Ljevo 

U srijedu je u Memorijalnom centru u Potočarima obilježena 23. godišnjica genocida nad Bošnjacima u UN-ovoj zaštićenoj zoni u Srebrenici. U genocidu je ubijeno 8.372 osobe.

Godišnjicu jednog od najstrašnijih zločina u svijetu nakon Drugog svjetskog rata obilježile su skoro sve svjetske zemlje i pojedinci kojima je stalo do vlastitog obraza i časti.

Međutim, ni 23 godine nakon ubistva nevinih ljudi, u Srbiji, zemlji, koja je pred Međunarodnim sudom u Hagu proglašena krivom za genocid u Srebrenici, još uvijek nema volje ni hrabrosti za suočavanjem s istinom.

Zvanična srbijanska politika još uvijek ili otvoreno slavi zločine na prostoru BiH ili licemjerno poziva na osudu svih ratnih zločina. Nema sumnje, potrebno je osuditi sve ratne zločine, ali je isto tako potrebno napraviti razliku između zločina koje je počinio neki pojedinac i onih iza kojih je stajala država sa svim svojim raspoloživim sredstvima.

Sud je nedvosmisleno dokazao da je Srbija vojno i logistički stajala iza izvršenja genocida u Srebrenici.

Riječ genocid i 23 godine nakon izvršenja najskuplja je riječ u Srbiji. Bivši i sadašnji srbijanski predsjednici Boris Tadić i Aleksandar Vučić dolazili su u Srebrenicu i poklonili se žrtvama genocida, ali nijedan nije imao hrabrosti preko usta prevaliti riječ genocid. Kazali su da je izvršen strašan zločin, ali ne i genocid.

„Kakva poruka odavde može da ode, čini mi se da su Bošnjaci ovdje stradali jednom, prije 23 godine, a da moj narod i svi oni koji negiraju srebrenički genocid, da oni stradaju svakog dana. Ovdje odavno ne dolazim zbog toga što 8.372 popisanih ljudi smatram žrtvom, oni više nego naša pamet čuvaju to malo mira što imamo ovdje među nama“, poručio je iz Srebrenice srbijanski političar Čedomir Jovanović.

Jovanović je jedan od rijetkih političara iz Srbije koji nikada nije imao problem sa suočavanjem s prošlošću. Osim njega hrabrost da se suoče s činjenicama imali su samo pojedini intelektualci, predstavnici nevladinog sektora...

Teško je ubjeđivati nekoga da prizna i javno osudi genocid u Srebrenici, to je stvar svakog pojedinca. Ponavljati zvaničnoj Srbiji i dokazivati im da je u njihovom nacionalnom interesu priznati genocid i okrenuti se budućnosti, besmisleno je.

Dok god Srbija sama ne shvati da je priznanje genocida važno prije svega za nju samu, uzalud je svaka napisana riječ.