Nož i žica neće u EU: Stop ruganju žrtvama Srebrenice

Piše: Sead Omeragić 

Na Samitu premijera Zapadnog Balkana u Londonu, 10. jula 2018., predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, prema ovlaštenjima Predsjedništva BiH, potpisao je Deklaraciju o ratnim zločinima, Deklaraciju o nestalim osobama, Deklaraciju o regionalnim odnosima i međusobnoj saradnji i Izjavu iz oblasti borbe protiv korupcije. 

Teško je očekivati da će aktuelna politika iz RS prihvatiti mirno ove dekalaracije. Prije svega Deklaraciju o ratnim zločinima. Naime, jasno je da je ogroman broj zločina napravila upravo srpska strana i da će odgovornost biti prebačena na te počinioce. Srpska strana će težište nezadovoljstva prebacivati na eventulano nametanje kolektivne odgovornosti za ratne zločine. Koliko god bili masovni zločini, oni neće dobiti kolektivnu odgovornost. Riječ je o apsurdu, jer niti jedno nacionalno pravo, posebno međunarodno pravo, ne poznaje nikakve kolektivne odgovornosti.   

Postoji samo pojedinačna odgovornost za počinjene zločine. 

Reakcije dolaze. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić je rekao da srpski službenici u institucijama BiH nisu smjeli dozvoliti da predsjedavajući Vijeća  ministara BiH Denis Zvizdić potpiše u ime Bosne i Hercegovine ove dokumente, jer je Republika Srpska navodno dala negativno mišljenje na pojedine dijelove deklaracija i o tome obavijestila Vijeće ministara.

Zvizdić je dobio odobrenje od Predsjedništva BiH i to je jedina bitna činjenica u ovom procesu.  

Kada je Munira Subašić iz Udruženja majki Srebrenice predala spisak njemačkom tužiocu Klausu Zornu, nije se uopšte znalo da je riječ o spisku osumnjičenih kojeg je napravila Vlada RS-a. Kada se takav spisak pojavio vjerovalo se da je i u Vladi RS prevladalo mišljenje, kojim se u zadnje vrijeme bavi i Evropska unija: Ne dozvoliti da se ulicama gradova među običnim građanima šetaju ubice bosanskih civila. Brojka od 22 hiljade osumnjičenih za zločine u Podrinju previše je ozbiljna i zvanična da se na nju ne obrate u Evropskoj uniji.

Dosadašnji odnos RS prema zločinima je bio gotovo neobavezan, uz otvoreno negiranje na svim nivoima, čak i na sportskim događajima. Sjetimo se parole “Nož, žica, Srebrenica, koja je pokazivala brutalno ismijavanje zločina genocida.

Čak ni najgori evropski neonacisti, prema žrtvama genocida u Drugom svjetskom ratu nisu koristili takvo brutalno ruganje žrtvama kao ovi nad genocidom u Srebrenici. Problem je što RS ne obraća pažnju na međunarodno pravosuđe i presude koje su o zločinima u Bosni i Hercegovini donijeli međunarodni sudovi. Međunarodni sud pravde (ICJ  - ili Svjetski sud pravde) i Tribunal u Hagu (ICTY) donijeli su brojne presude koje će postati sudska praksa u međunardnom pravu.

Evropska unija počiva na pravnoj stečevini i postoji nadnacionalni pravni stub. Iluzorno je očekivati da bi Evropa mogla zaboraviti na počinjene zločine na njenom tlu i odbaciti presude međunarodnih pravosudnih institucija, koje su radile u njenim granicama. To je jednostavno nemoguće. U tim suđenjima radili su vrhunski evropski i svjetski pravni eksperti. Baš kao što je nemoguće očekivati da se Evropa odrekne svog suda u Strazburu, koji je donio niz presuda o pitanju demokratskog ustrojstva u BiH, od presude “Sejdić-Finci” do presuda u predmetima “Pilav” i “Zornić”. 

Stravični zločini u BiH ne mogu biti pitanje samo ove države. Pošto ih, zbog stalnog bojkota institucija, adekvatno ne rješava pravosuđe u BiH, Evropska unija je danas prisiljena tretirati ove neriješene zločine u svojim institucijama. Riječ je o osnovama sigurnosne politike Evropske unije.

U Mastrihtu 1993., potpisan je ugovor o saradnji u unutarnjim poslovima i pravosuđu, što je označeno kao treći stub na kojem se temelji Unija. Ugovorom iz Amsterdama reorganizirani su odnosi u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Tu je i Deklaracija o nestalim osobama. Punih 26 godina nakon početka agresije na BiH, porodice još traže više od sedam hiljada nestalih. Od početka je pronađeno blizu 26 hiljada nestalih, dok je 23.500 identificirano. To dovoljno govori o kakvoj je tragediji riječ.

Zvizdić je potpisao i Deklaraciju o regionalnim odnosima i međusobnoj saradnji i Izjavu iz oblasti borbe protiv korupcije. Tu i ne bi trebalo biti bilo kakvih dilema ili nesporazuma.