Piše: dr. Slaven Kovačević
U proteklo vrijeme, javnost je mogla čuti određeni broj kvalifikacija oko predloženog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH, kojim se izvjesno nastoji kreirati određena atmosfera za propagiranje partikularnih političkih ciljeva.
Većina tih kvalifikacija naprosto nisu tačne, kao na primjer da se ovo pitanje mora rješavati na državnom nivou što nije tačno jer, na primjer, bh. entitet Republika Srpska, ima svoj zakon koji regulira broj izbornih jedinica i broj mandata koji dolaze iz njih i to Centralna izborna komisija primijenjuje. Iz tog pravnog akta, jasno je da se entitetsko uređivanje broja izbornih jedinica i broja mandata ne mora rješavati na državnom nivou, iako naravno može i tako, ako postoji politička saglasnost. Suština je dakle da može, ali ne mora biti rješavano državnim izbornim zakonom.
Zašto je to tako? Zato jer Zakon o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH nije izborni zakon već je lex specialis propis koji rješava specifičnu sui generis materiju. Njime se uopće ne derogira država, niti odluka Ustavnog suda BiH u slučaju "Ljubić" niti sam ustav, naprotiv, radi se o zakonom utvrđenoj obavezi i onaj ko takvu obavezu neće da ispuni, taj zapravo derogira državu i njene zakone kroz zloupotrebu instituta vitalnog nacionalnog interesa. Iskoristimo priliku i podsjetimo čitatelje da je broj izbornih jedinica i broj mandata bio uređen Izbornim zakonom BiH i to članom 20.16 A, stav (2), a-j, ali kao dijelom Prijelaznih i završnih odredbi, što znači da je to bilo privremeno rješenje sve dok Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne postupi po članu 10.9 Izbornog zakona BiH i svojim zakonom ne uredi broj izbornih jedinica i raspodjelu mandata iz njih. Dakle, radilo se o privremenom rješenju. To jasno govori, kako to ima veze sa odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu „Božo Ljubić“ samo u toj mjeri da se stvorena praznina iz Prijelaznih i završnih odredbi Izbornog zakona BiH nakon što je Ustavni sud BiH stavio van snage član 20.16A, stav (2), a-j, popuni donošenjem entitetskog propisa, onog entiteta koji to nije do sada uradio, a to je Federacija Bosne i Hercegovine. Takvo nešto, potvrdila je i Venecijanska komisija, veoma značajan europski pravni autoritet.
Isto tako, govori se i o mogućim blokadama donošenja Zakona o izbornim jedinicama FBiH u Domu naroda FBiH, na način da će se zatražiti da se ovaj propis razmatra po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Tada su moguća dva scenarija: Prvi od njih da neko iz rukovodstva Doma naroda FBiH, dakle predsjedavajući ili neko od dopredsjedavajućih, dakle jedan od njih zatraži u ime jednog naroda, da se zakon razmatra po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa tog naroda, što onda znači da 2/3 kluba nekog od naroda mora glasati „ZA“ takav zakon ili će u suprotnom taj isti zakon, ako dobije potrebnu ukupnu većinu u Domu naroda FBiH ići na Ustavni sud FBiH, tačnije njegov dio koji se bavi procjenom zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ali samo tog jednog naroda u čije je ime pitanje pokrenuto. Drugi scenario, odnosi se na to da dvoje iz rukovodstva Doma naroda FBiH, recimo predsjedavajući i jedan dopredsjedavajući pokrenu takav zahtjev za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa u ime više naroda, u ovome slučaju dva naroda (na primjer. u ime Hrvata i Srba) što bi tada značilo, da ako zakon dobije potrebnu ukupnu većinu u Domu naroda FBiH, opet ide na Ustavni sud FBiH, koji bi razmatrao povredu vitalnog nacionalnog interesa, ali u ovom slučaju dva naroda u čije ime se taj zahtjev pokrenuo.
Kako je poslovnikom Doma naroda utvrđena jasna procesuda kako postupiti kada pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa pokrene klub pojedinog naroda, (Čl. 118. ), a nije precizno utvrđena procesuda u slučaju da to pokrenu dvoje iz rukovodstva Doma naroda, onda je pravnom analogijom jasno da procedura zaštite nacionalnog vitalnog interesa mora biti jedinstvena, odnosno ne mogu biti dvije različite procedure. Ako je Dom naroda u dilemi, može pokrenuti proceduru autentičnog tumaćenja poslovnika. U oba slučaja, blokada donošenja Zakona o izbornim jedinicama FBiH u nekom klasičnom smislu nije moguća, ali se stupanje na snagu toga zakona može prolongirati.
Da zaključimo, ustavni sudovi imaju zadaću da štite ustave, ali i da vrše zaštitu osnovnih ljudskih prava, tako da bi bilo jako interesantno vidjeti kako bi to bilo čiji vitalni nacionalni interes bio narušen, ako bi se Zakonom o izbornim jedinicama FBiH uredila mogućnost da se svaki pripadnik bilo kojeg naroda ili ostali, može kandidirati za Dom naroda FBiH.
ABOUT THE AUTHOR
Slaven Kovačević je doktor političkih nauka i komentator političkih odnosa u Bosni i Hercegovini.