Patnja i život heroine iz Srebrenice oslikani u smrtovnici

SREBRENICA, (Patria) - Dženaza namaz Hatidži Mehmedović bit će klanjana u srijedu 25. jula na mjesnom mezarju Bektići - Sućeska u 13:30, a mnogobrojne poznate ličnosti odale su poštu preminuloj heroini iz Srebrenice. 

U 11 sati 25. jula bit će održana komemoracija u Velikoj Sali Kulturnog centra u Srebrenici. Hatidža je preminula nakon 23 godine ustrajne borbe za istinom o ubistvu srebreničkih sinova i privođenju pravdi njihovih ubica. Tužna vijest o njenoj smrti je iznenadila i potresla sve one koji su je poznavali, a naročito one koji su joj bili podrška u borbi za istinu i pravdu. Iz njenih usta nikada nije potekla riječ mržnje.

Mehmedović  je u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine izgubila dva sina Almira i Azmira i muža Abdulaha te druge članove porodice. Hatidža Mehmedović je nakon godina čekanja 2010. godine u Potočarima ukopala oba sina i muža. Jednog sina pronašla je još 2007. godine, ali ga nije mogla ukopati jer nije znala koje ime da stavi na nišan.

DNK analiza je tačno utvrdila da se radi o njenom djetetu, ali fizičke karakteristike posmrtnih ostataka nisu otkrivale da li se radi o starijem ili mlađem, između kojih je bila razlike nešto veća od dvije godine.

Sve riječi o njenom životu i patnji, kako su mnogi zapazili, stale su u smrtovnicu gdje nije naveden niko poimenice, izuzev porodica koje su ožalošćene.

Vratila se u Srebrenicu 2003. godine, a zajedno sa drugim preživjelim majkama Srebrenice borila se da što više ljudi sazna istinu i genocidu u Srebrenici. 

- Memorijalni centar je naša druga Meka, naše hodočašće, naša živa rana koja će uvijek krvariti. Dok su majke žive imat će ko opominjati i boriti se. Ostavljamo u amanet cijelom svijetu da se Srebrenica nikad ne zaboravi i da se nikad i nikome ne ponovi - govorila je Mehmedović. 

Mile Stojić, iz knjige Himna poraženih, VBZ, Zagreb, 2017.

HATIDŽA

Hatidžu Mehmedović
Vidio sam u sarajevskom
Narodnom pozorištu.
Prvi put u teatru
Sjedjela je u prvom redu
I bojažjivo gledala
Pozlaćene štukature.

Akademija je bila posvećena
Majkama Srebrenice
I neki pjesnik tamburao je nešto
O Danteovu Infernu.

Govornici su, potom,
Raspredali o genocidu, pravdi
O daljem suživotu tri naroda.
A ja sam mislio na tri njena
Ubijena muškarca,
Sinove Azmira, Almira
I muža Abdulaha.

Hatidža govori:
„Sanjam ih. Zovem ih. Tražim ih.
Dođu mi na san i ja kažem:
‘Ljubi vas majka, sanjam li ja ovo
Ili ste se vi stvarno vratili?’

Oni kažu: ‘Došli smo, majko,
ne sanjaš.’ A onda se probudim
sama, nigdje nikoga“.

Tako sanja Hatidža
U praznoj kući u Srebrenici
U praznoj Bosni
U našim praznim srcima
Dok mjesečina u njenom vrtu
Posipa tri zelena bora
Srebrenim laticama užasa.