Političari i govor mržnje: Pravdanje izbornom godinom postalo normalno

Piše: Haris Ljevo

Politička scena u Bosni i Hercegovini godinama je obilježena govorom mržnje, zveckanjem oružjem, pozivanjem na rat, vrijeđanjem drugih i drugačijih, raznim skandalima...

Svaki put kada neki političar pošalje zapaljivu poruku, uzburka se javnost, a nasuprot njima nađu se ljudi koji, možda iz najboljih namjera, pokušavaju smiriti situaciju tvrdeći kako se radi o skupljanju jeftinih političkih poena i da takve poruke ne treba uzimati previše ozbiljno.

Veliki broj političara u BiH i regionu sklon je čestom širenju poruka koje vrijeđaju ljude. Kada je u pitanju BiH tu godinama prednjači Milorad Dodik, a u zadnje vrijeme ga ozbiljno prati Dragan Čović, samo što to lider HDZ-a radi na jedan prefinjeniji način.

Milorad Dodik godinama širi takvu retoriku. Sjetimo se samo prije skoro deset godina izjave kako njemu neće suditi sudije muslimani, što je tada izazvalo dosta reakcija.

Dodik se kasnije pravdao kako ima mnogo muslimana prijatelja, da su Bošnjaci dobar narod, ali da se ne slaže s bošnjačkim političarima...

Njegove poruke pravdanja mnogi predstavnici civilnog sektora, novinari, intelektualci koristili su kao dokaz da Dodik zapaljive poruke koristi isključivo u svrhu predizborne kampanje i za skupljanje političkih poena.

Nerijetko se dešavalo da se u takvim slučajevima ekstremistima proglase građani, predstavnici civilnog sektora, predstavnici manjih političkih partija, te svi oni koji upozoravaju na Dodikov govor mržnje, dok su sam Dodik i njegov govor uvijek predstavljani kao isključivo predizborno sredstvo.

Nije potrebno kazati da nekoga mrzite da bi poslali negativnu poruku. Kada Dragan Čović iz dana u dan govori kako su Hrvati u BiH nositelji evropskih vrijednosti, da je politika HDZ-a i njega lično evropska i da neće odustati od tog puta, to predstavlja direktnu poruku da oni drugi koji nisu Hrvati ne dijele evropske vrijednosti.

Nisu Dodik i Čović usamljeni. Zapaljiva retorika često dolazi i iz susjednih zemalja Hrvatske i Srbije, a pravdanje je uvijek isto; predizborna kampanja, izborna godina...

Zašto bi neka neprimjerena poruka bila manje opasna u januaru nego u septembru ili u godini kada nema izbora od godine u kojoj se oni održavaju?

Mržnja se širi jednako, bez obzira da li se radi o „normalnom periodu“ ili predizbornoj kampanji. Ona se ne može i ne smije opravdati ničim. 

Nakon više od deset godina tolerisanja i pravdanja govora mržnje, to je postalo naša svakodnevnica. Sada su se odjednom svi sjetili da bi trebalo reagovati na takve poruke, odjednom se traži pomoć RAK-a da sankcioniše ratnohuškačke poruke.

Postavlja se logično pitanje. Jesmo li malo zakasnili s borbom protiv govora mržnje?

ABOUT THE AUTHOR   [email protected]

Haris Ljevo je novinar i kolumnista na websajtu novinske agencije Patria. Novinarstvom se bavi od 2004. godine. Pisao je za više redakcija.