Predsjednica Atlantskog vijeća: Dvije ključne stvari za BiH - odustati od podjela i prijem u NATO

Profesorica Dijana Gupta je predsjednica Atlantskog vijeća BiH. Sa sjedištem u Washingtonu Atlantsko vijeće vrlo je utjecajna nevladina organizacija u svijetu koja promovira interese NATO-a. Gupta u intervjuu za agenciju Patria govori o putu Bosne i Hercegovine prema najvećem vojnom bloku u svijetu, te zbog čega misli da prijem zemlje u NATO rješava sve goruće probleme građana Bosne i Hercegovine.

NAP: Radite na promocijama ideje i suštine NATO-a, a to su očuvanje mira i razvoj demokracije. Pristup NATO-u po pravilu znači i ekonomski razvoj i investicije. O kojim je još benefitima riječ?   

Gupta: Ako konkretizujemo stvar i ako recimo uzmete primjer Živinica, prosječne općine u Tuzlanskom kantonu, posebno po procentu nezaposlenih, tamo se nalazi i bivši aerodrom i nekadašnja baza IFOR-a Dubrave. Kada BiH uđe u NATO i ukoliko NATO opet iskaže interes da tamo ponovo otvori svoju bazu, ta općina može očekivati poboljšanje i razvoj infrastrukture, otvaranje novih sadržaja i poboljšanje ponude u uslužnoj djelatnosti što će za sobom donijeti otvaranje novih radnih mjesta kao i radnih mjesta vezanih za rad u samoj bazi.

NAP: BiH je 2006. godine potpisala Partnerstvo za mir, a 2009. godine MAP-u puta, gdje se obavezala da će raditi na zadacima da bi se aktivirao Akcioni plan za NATO. Uknjižavanje neperspektivnih vojnih lokacija u BiH na Ministarstvo odbrane BiH je u Federaciji završeno, a u RS je stvar sudskog spora. BiH uništava nestalnu municiju, učestvuje kao država u mirovnim operacijama... Koje su još reforme na putu BiH u NATO?

Gupta:  Za svako dalje funkcionalno utemeljenje i razvoj države Bosne i Hercegovine potrebno je prvo ostvariti politički konsenzus u pogledu odricanja od politike podijele države Bosne i Hercegovine, a zatim i konsenzus u vezi pristupanja u Sjeverno-Atlanski Vojni Savez – NATO. Ta dva politička cilja su minimum zajedničkog imenitelja koji će biti temelj daljeg političkog, socijalnog, kulturnog i ekonomskog dijaloga u Bosni i Hercegovini. Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO  je najznačajnije i političko i sigurnosno i vojno pitanje za kompletan region.

Bosna i Hercegovina će punopravnim ulaskom u članstvo  NATO-a preuzeti i određene obaveze, među kojima je i plaćanje članarine od 2,7 odsto budžeta na godišnjem nivou. Iz te članarine namiruju se troškovi vojnog i civilnog budžeta, infrastrukture NATO-a.

Ako hoćete konkretno u partnerske postprijemne obaveze BiH spada i formiranje pješadijsko-mehanizovanog bataljona, a zatim i cijele brigade, voda specijalnih snaga, voda ABHO, inženjerijske čete za horizontalne konstrukcije, terenske bolnice, transportne čete i četiri transportna helikoptera. Pored toga, država Bosna i Hercegovina će morati da sprovede i obuku za zračne osmatrače i dati svoje resurse protuzračne odbrane na raspolaganje. Dalje ćemo imati obavezu osposobljavanja objekata za podršku i smještaj pripadnika oružanih snaga, kao i dodatno uređenje perspektivnih vojnih objekata za prihvat savezničkih snaga i objedinjavanje magacinskih prostora za bojeva sredstava itd... 

Sve su to obaveze koje stoje kao zadatak Ministarstva odbrane BiH, ja se iskreno nadam da ministrica Pendeš zna za ove postprijemne obaveze i da aktivno radi na njihovoj realizaciji u ovoj pripremnoj fazi kako nas članstvo u NATO-u ne bi uhvatilo nespremne.

NAP: Prije tri godine ste rekli da ste optimista i da će BiH ući u NATO za dvije godine zahvaljujući ovom sastavu Predsjedništva BiH. Znamo da približavanje NATO-u ide sporo. Zašto nisu ispunjene te vaše prognoze?   

Gupta: Ja sam po prirodi optimista i vjerujem ljudima, tako sam vjerovala i ministrici Pendeš koja je to isto izjavila zvanično na jednoj od press konferencija Ministarstva odbrane nakon preuzimanje funkcije. Tako da bi to pitanje trebali postaviti ministrici Pendeš. I mene bi baš zanimalo šta bi bio njen odgovor na to, šta se na tom putu ispriječilo?

NAP: Govori se o približavanju Rusije i SAD-a. Je li se globalna politika prema Balkanu i BiH promijenila? Gdje je BiH sada i koliko je blizu ili daleko od NATO-a? Želi li NATO ulazak Balkana istim intenzitetom kao recimo prije osam godina na samitu u Talinu?

Gupta: Stvari se na geopolitičkom planu mijenjaju stalno. Bosna i Hercegovina je bila žarište tokom devedesetih godina i s obzirom na retoriku naših političkih elita međunarodna zajednica s pravom može biti zabrinuta za stanje u BiH. 
Ono što je osnovni problem je kredibilitet držanih institucija, jer obaveze koje preuzmemo ne realiziramo, stoga ne možemo biti kredibilan partner niti Rusiji, a poglavito NATO-u. Njihov interes za BiH varira i nekad je veći nekad manji sve u zavisnosti od aktuelnih kretanja u odnosima među super silama. Ruski strateški interes u BiH postoji samo kako bi spriječio i usporio naš ulazak u NATO. Ali zato mi kao država moramo pokazati kredibilitet i izvršavati preuzete obaveze, mi moramo imati političare koji će se znati dogovarati i postizati konsenzus oko tako važnih pitanja. Jedino tako ćemo biti jednako interesantni i jednima i drugima, a razjedinjeni i ušanćeni u svojim isključivostima mi nismo nikome interesantni osim za svaku vrstu političke manipulacije koju naše političke elite koriste za svoje kratkoročne ciljeve. 

NAP: Suština NATO-a je da čuva mir u državama, ali i da donosi mir tamo gdje je rat. Bosni i Hercegovini se opet prijeti. Ovdje su stacionirane moćne jedinice nekih članica NATO-a. Možete li pretpostaviti da li bi NATO reagirao u slučaju ugrožavanja teritorijalnog integriteta BiH?  

Gupta: Ako uzmemo Ukrajinsku krizu vidjećemo da je NATO pružio garancije Ukrajini iako ta zemlja nije punopravna članica NATO-a, ali je zemlja aspirant. NATO je poslao 100.000 vojnika na rusku granicu, izvodio velike vojne manevre uz granicu sa Rusijom i Ukrajinom, pružio Ukrajini svaku vrstu vojne i finansijske i političke pomoći, odgovarao diplomatski na svaku provokaciju Rusije, pa čak i vojno kod učestalih povreda zračnog prostora pribaltičkih zemalja. Dakle, NATO je spreman da učini sve da pomogne zemlji aspirantu, pa tako i BiH na njenom putu ka punopravnom članstvu u ovom najvećem i najboljem vojnom savezu na svijetu.

U narednim izborima ko god pobijedi morat će napraviti konkretan zaokret u politici. Konsenzus mora i treba biti kada su u pitanju strateški ciljevi BIH, a prioritet je NATO i EU. To su ipak paralelni procesi u BIH sada jer smo puno vremena izgubili na usaglašavanju stavova.

Zbog kolizije stavova u unutrašnjoj politici koja je često bez konsenzusa u važnim odlukama za BIH mi nemamo jaku ni vanjsku politiku. Neke odluke od strateškog značaja počinjemo rješavati kad je već kasno. Zbog toga smo ostali prilično izolirani na Balkanu. Dok politika ne promijeni kurs i potpuni zaokret, dotle BiH ostaje 'Princeza na zrnu graška'.