Izbori kao sudbina: Koliko su usamljeni oni koji vole svoju Bosnu i Hercegovinu?

Slušamo već redovnu frazu da će izbori pokazatio volju građana. Premda uvijek voljom građana pobijede nacionalne stranke. Nacionalnim strankama je dovoljno da jedan od lidera izazove strah i napetost. I većina glasova će otići i za druge dvije nacionalne stranke. To ovdje zovu zakonom spojenih stranačkih posuda.

Nigdje u izborima u svijetu jedna stranka ne odlučuje o glasovima za drugu stranku. Biramo na izborima kao u začaranom krugu. Između brojnih zala biramo ono za koje mislimo da je najmanje, premda ni tada nismo sigurni je li izbor pravi. To je proces u kojem nema rješenja i puta u dobro.          

Bosanske patriote kažu: Neprijatelji ove zemlje će se umoriti, a mi se nikada nećemo umoriti. Sudeći po sve većoj popunjenosti psihijatrije u Jagomiru, mi se nećemo umoriti, ali ćemo sigurno pomahnitati. Što se tiče neprijatelja BiH oni nikad nisu ni bili normalni.  

Kampanja ovdje traje već mjesecima, premda Izborni zakon kaže da počinje mjesec dana prije dana izbora. Kad se malo bolje pogleda, primitivna izborna priča nikad ne prestaje. Zato BiH zovemo zemljom izlazećih izbora.

Pogledajte koliko je ljudi angažirano oko izbora i vidjet ćete da su stranke i politika glavni biznis u ovoj državi. Nema neutralnih i suzdržanih. Sve je stavljeno u sudbonosne izjave, u fatalističke najave, u rat i huškanje. Čovjek mora zaključiti da su lideri nekih stranaka spremni da izazovu i ratove da bi osvojili vlast. Jer bez vlasti dolazi vrijeme za odgovornost zbog učinjenog i neučinjenog. Sudeći po paničnim, očajnim i nervoznim istupima Dodika, njemu se ponajviše drma pozicija u vlasti RS.  

Najsmirenije djeluje Dragan Čović, koji ne sumnja u pobjedu njegovog HDZ-a. Bakir Izetbegović djeluje pomireno: Što dobije, to ga je i sljedovalo. Dio graničnih glasača već se prebacuje prema ljevici. Njegov koalicioni potencijal je dosta ograničen.        

Za bilo kakve promjene odgovoran je i ino faktor. Od njih se očekuje da djeluju aktivnije, ali oni su svake godine sve tiši.   

Stranci, i ne samo oni koji su direktno angažirani u BiH, imaju svoja okvirna mišljenja problemima BiH. O bh. političarima imaju jedinstvene stavove. Bilo bi dobro da nakon izbora dođu nove snage, rekao je Visoki predstavnik Valentin Incko. Prijateljski američki senator Roger Wicker kaže da „jedino građani, ne stranci i ne trenutni političari, mogu uvesti BiH u 21. vijek“.  U isto vrijeme nema sankcija za izjave domaćih političara, kojima su prijetnje i uvrede ključni osnov izborne kampanje.

Senator Wicker dodaje da „BiH ne može ići naprijed ukoliko se vlasti ne pozabave i ne riješe pitanje korupcije“. Glavni generator korupcije jesu oni u vrhu ove države, pa bi se teško mogli pozabaviti jedni drugima, osim u međusobnoj i zajedničkoj zaštiti kriminala, što im je do sada bio običaj.

Svi stranci, ipak, zaborave na ključne činjenice a to su velikodržavni interesi koji Bosnu i Hercegovinu ne puštaju na miru. Jedini pravi terorizam u Bosni i Hercegovini je onaj velikodržavni koji ovdje preko svojih srpskih i hrvatskih političkih poslušnika guraju Beograd i Zagreb. Njima na ruku ide Dejtonski sporazum napravljen uime mira, projektovan kao švedski sto za svakojake neprijatelje Bosne i Hercegovine. Niko od stranaca u BiH neće skupiti hrabrost i reći istinu o tim velikodržavnim projektantima stalnog razaranja BiH.

Zato se vrtimo u začaranom krugu iz kojeg je nemoguće iskočiti. Ustvari Bosna je definitivno ostavljena onima koji je istinski vole i žele sačuvati kao jedino mjesto života za njihovu djecu. I oni ostavljeni i Bosna ostavljena njima (S. Omeragić).