'Republika Srpska je kao nacističko ime'

Pripremio: Sead Omeragić

Kako smo dobili ime Republika Srpska? Pod kojim okolnostima je iz naziva Bosne i Hercegovine oteta Republika, a data njenom entitetu RS? Iako je prije toga u pregovorima u Ženevi spominjana Republika Srpska kao naziv entiteta BiH, to se moglo čuti samo od stranih mirovnih pregovarača. Uporno forsiranje RS-a kao naziva entiteta od pregovarača, redovno je negirano od bosanskih pregovaračkih timova. Ali, sve bitno oko imena države BiH i entiteta RS se odigralo na današnji dan 1995. u Ankari, u Turskoj u rezidenciji američkog ambsasadora Marca Grossmana.

U delegaciji BiH bili su Alija Izetbegović, tadašnji bosanski predsjednik i  Muhamed Šaćirbey, ministar vanjskih poslova. Na drugoj strani bili su Richard Holbrooke, Bob Owen, general Wesley Clark...  

Američki pregovarač Richard Holbrooke je zapisao: „Scena koja se odvijala u Grossmanovom salonu je za pamćenje. Svi su bili umorni, ali smo morali prodiskutovati o važnim pitanjima. Centralno pitanje se odnosilo na imena - ime zemlje i ime svakog entiteta“.

Treba reći da je dan prije toga američka delegacija boravila u Atini i Skoplju, gdje su raspravljali o imenu i zastavi Makedonije. Grčka se protivila imenu Makedonije, tražeći da ispred stoji „Bivša Jugoslovenska Republika“.   Holbrooke je to posmatrao ovako: „Bili smo posebno osjetljivi i sve umorniji od opsesije lidera u ovom regionu riječima i imenima. Ni za jednu stranu više nije bila moguća direktna bojna pobjeda ali lideri sve tri strane bili su voljni pustiti svoj narod da umre dok se oni prepiru“.  Nešto kasnije će drastično promijeniti mišljenje.

Američka delegacija sa Bobom Owenom i Christopherom Hillom bila je u Beogradu kod Miloševića i dogovorila dokument pod nazivom: „Zajednički dogovorena izjava o političkim principima“. Rasprava u Ankari je trajala. „Dugo iza ponoći, suzili smo diskusiju na samo dvije rečenice – ali one su bile kritične za budućnost Bosne. Prethodnog dana dobili smo znatne ustupke od Miloševića u rečenici koja je prvi put priznavala da će Bosna „nastaviti legalno postojanje u njenim sadašnjim granicama i uz dalje međunarodno priznanje“. Holbrooke piše zaključke američke delegacije: „Prvo, prihvatajući tekst „nastaviti legalno postojanje“, Milošević se složio da država Bosna i Hercegovina legalno postoji – štaviše, postojanje koje će se „nastaviti“, jasno podrazumijevajući retroaktivno prihvatanje bosanskog zahtjeva za nezavisnošću koje su Srbi odbijali tokom cijelog rata. Drugo, priznanje u „njenim sadašnjim granicama“. Govoreći u ime Srbije i bosanskih Srba, Milošević je prihvatio postojeće granice Bosne, na taj način zvanično okončavajući teritorijalne zahtjeve Srbije u Bosni i Hercegovini i odbacujući separatističke ciljeve bosanskih Srba. „Treće“, citira Holbrooke zaključke američke delegacije, „dalje međunarodno priznanje“. Da je Milošević samo rekao međunarodno priznanje, bilo bi neizvjesnosti šta je bilo priznato. Ali, upotreba riječi „dalje“ eliminisala je moguću dvosmislenost. Bosna i Hercegovina će biti ista država i imati sjedište u Ujedinjenim nacijama, citira Holbrooke zaključke svoje američke delegacije.

Milošević se pritom usprotivio da država nosi naziv Republika Bosna i Hercegovina. Tražio je izričito da država bude Unija ili Konfederacija, imena za koje smo znali da će ih Izetbegović odbaciti. U jednom trenutku je tražio da se zemlja zove „Sjedinjene države Bosne i Hercegovine“. Drugo, Milošević je insistirao da se o srpskom dijelu zemlje govori kao o „Republici Srpskoj“.

„Izetbegović se usprotivio promjeni imena zemlje i frazi 'Republika Srpska'“, sjećao se Holbrooke.

„Tražili smo od Izetbegovića da se zemlja jednostavno zove Bosna i Hercegovina...“  Rekao mu je: „Odricanjem riječi republika ne odričete se ničega, posebno sada kada je Milošević priznao vašu zemlju unutar sadašnjih granica“, obratio se Izetbegoviću Holbrooke.

„Republika Srpska je kao nacističko ime“, rekao je Izetbegović američkoj delegaciji.

„U našoj zemlji“, rekao je Robert Owen, „neke države, uključujući Texas i Massachusetts, zovu se republike. Nije važno sve dok priznaju da su dio jedne zemlje i da ih kao takve priznaje ostatak svijeta“. Iz delegacije su dobacili: „Bilo kakvo negiranje države od njenih dijelova, njih čini otpadnicima u međunarodnom pravu.“                     

„Shvatamo vaše probleme s ovim“, rekao je Holbrooke Izetbegoviću, „ali to je najviše što možemo učiniti kod Miloševića. Ne vjerujemo da ime Republika Srpska znači mnogo, ma kako strašno, sve dok dobijate sve drugo – međunarodno priznanje, definisane granice, prihvatanje vašeg legalnog statusa... Ne možemo izostaviti Republiku Srpsku iz nacrta. Žao mi je, ali mi možemo toliko učiniti“, rekao je Holbrooke.

Bilo je jutro kad su pregovori u Ankari završili. Bombardovanje srpskih položaja od NATO-a je još trajalo. Za šest dana u Ženevi će se potvrditi naziv države Bosna i Hercegovina i njenog entiteta Republike Srpske.              

Holbrooku je naziv Republika Srpska bio odvratan i smatrao ga je svojim pregovaračkim neuspjehom. Mnogo kasnije je u memoarima napisao: „Žalim što se nismo više potrudili da prisilimo Miloševića da zaboravi na ime Republika Srpska... To smatram posljedicom američke nacionalnosti, koja ponekad ne obraća dovoljno pažnje emotivnom ili iracionalnom na Balkanu“, zapisao je u svojim memoarima „Završiti rat“.