Piše: Haris Ljevo
Službena predizborna kampanja počela je u petak. Narednih mjesec dana, sve što bilo koja stranka ili političar kažu ili urade, bit će sigurno da je urađeno za potrebe kampanje.
Međutim, kada je u pitanju politička scena u BiH, političari i stranke ponašaju se tako tokom cijelog mandata da građani više nisu u stanju procijeniti kada zapravo počinje predizborna kampanja.
Da stvar bude gora, političke stranke okrenule su sve u svoju korist, pa tako građane koji se zbog nezadovoljstva odluče na neki vid protesta optuže da iza njih stoji neka stranka.
Takvih primjera je mnogo, od zdravstvenih radnika, prosvjetara, policije, radnika brojnih opljačkanih firmi, pa sve do demobilisanih boraca, koji se za svoja prava bore od završetka rata.
Povezivanje grupe nezadovoljnih građana s nekom opozicionom strankom postalo je najbolje sredstvo diskreditacije te grupe od strane stranaka na vlasti.
Višegodišnje manipulisanje boračkom populacijom najbolji je primjer toga. Veliki broj visokopozicioniranih kadrova Armije RBiH i HVO-a nakon rata našao je svoje mjesto u upravnim i nadzornim odborima javnih preduzeća kroz članstvo u dvije vodeće stranke u FBiH, SDA i HDZ, što je te kadrove, uz visoke vojne penzije, učinilo skoro pa ekstremno bogatijim dijelom društva.
Za razliku od njih, njihovi borci, obični vojnici, nakon rata i pljačkaške privatizacije ostali su bukvalno na ulici na samoj granici siromaštva, neki od njih i ispod granice. Takvi ljudi nikada nisu mogli računati na podršku svojih dojučerašnjih komandanata. Naprotiv, često su bili u situaciji da se pitaju da li su uopšte pripadali istoj vojsci.
I svaki put u posljednjih dvadeset godina, pogotovo u zadnje vrijeme, kada bi obespravljeni borci izašli na ulicu da traže svoja prava, iz SDA i HDZ-a dolazile su poruke kako tim ljudima neko upravlja, te da njima manipulišu stranke opozicije.
Slična situacija je i u drugim oblastima. Katastrofalno stanje u zdravstvu dovelo je do toga da nam najbolji kadrovi napuštaju javne zdravstvene ustanove i odlaze u privatne klinike ili napuštaju zemlju. Skoro je nemoguće naći javnu zdravstvenu ustanovu u FBiH koja u prethodnom periodu nije bila u krizi i čiji radnici nisu morali svoja prava tražiti putem štrajka na ulici.
Umjesto da se njihov problem dugoročno rješava, vladajuće stranke kao jedini odgovor nudile su optužbe da iza štrajka stoji neko.
Posebna priča je obrazovanje. Ogroman broj kadrova zaposlenih u obrazovanju do posla je došao zahvaljujući članskoj karti neke od stranaka na vlasti, ali kada nastavnici, nezadovoljni uslovima rada, odluče da stupe u štrajk, čak i oni budu optuženi da iza njih stoji neko.
Sportskim rječnikom kazano, rješenje za sve probleme vladajućih stranaka postao je recept; Napad je najbolja odbrana.